Draga Ksenija, i ja ću vam povjeriti našu obiteljsku sapunicu. Imam brata s kojim sam (bila) u dobrim odnosima. Naša majka nije željela živjeti ni s njegovom ni s mojom obitelji pa je posljednje godine života provela u domu umirovljenika gdje je, mislim, bila sretna.
Prije nego što je otišla u dom, prodala je kuću kojoj je bila vlasnica u cijelosti. Uvijek je željela sve držati pod kontrolom pa je novac zadržala na svom računu. Barem sam tako mislila. Bilo bi nepravedno preskočiti da nam je majka za života prenijela vlasništvo nad katnicom na moru koju smo dogovorno podijelili i u njoj provodimo ljeta.
Ali stvari su postale zanimljive na ostavinskoj raspravi. Saznala sam da je majka odmah po prodaji obiteljske kuće polovicu novca dala bratu, a da je na njenom računu završila tek druga polovica novca. Da stvar bude gora, ja imam troje djece, dok moj brat ima jedno dijete. Mislim, gdje je tu pravda? Osjećam da me majka nije voljela koliko sam mislila da jest, a ni moju djecu ne voli koliko voli bratovo dijete.
Kad sam napokon skupila hrabrost da to spomenem svom bratu, usput napominjući da to možda i nije najpravednija stvar na svijetu, planuo je kao da sam to izmislila. Nisam dobila objašnjenje zašto su to napravili meni iza leđa, a brat je sad u fazi da sa mnom komunicira jedino ako ga ja nešto pitam. Sjajno, zar ne?
Ne želim da ova situacija postane nešto zbog čega ćemo se zauvijek svađati, ali osjećam nepravdu. Pogotovo jer smo brat i ja podjednako brinuli o majci. Pa, Ksenija, kako da se postavim sada? Trebam li na sve zaboraviti ili da “tjeram mak na konac”? Manje voljeno dijete
Ksenijin odgovor: Tjeranje ‘maka na konac’ neće promijeniti situaciju
Drago Manje voljeno dijete, zbunjeni ste i povrijeđeni s pravom. No to ne znači da biste trebali vući nerazumne poteze koji će biti štetni za vas i vašu obitelj. Novac je podijeljen i tu ne možete učiniti ništa. Vi ste dobili četvrtinu od prodaje kuće, brat tri puta više, kad se sve zbroji. Nasljedstvo može biti izvor mnogih nesporazuma i trauma koje se njeguju generacijama. Nemojte vi biti “ti ljudi”.
Odluke koje je vaša majka donijela možda nisu bile vođene osjećajima prema vama ili vašoj djeci, već nekim njezinim razlozima koje možda nikada nećete u potpunosti razumjeti. Možda je mislila da ste vi u boljoj poziciji od brata, možda vas je smatrala snalažljivijom ili sposobnijom osobom za zarađivanje novca. Možda je osjećala neki dug ili grižnju savjesti prema njemu. Možda je to učinila zbog specifičnih okolnosti u bratovom životu koje su joj bile poznate, a vama nisu.
Razumijem potrebu da ovo rasvijetlite do kraja, ali ljubav roditelja nije uvijek lako izmjeriti kroz materijalne darove ili raspodjelu imovine. Majka vam je dala katnicu na moru, koju ste podijelili s bratom, i to je lijepa gesta koja ukazuje na njezinu brigu za vas oboje. U svakom slučaju, ako se fokusirate na osjećaj nepravde, to će narušiti vaš odnos s bratom, a vaša djeca i njegovo dijete će živjeti s tom napetošću.
Pustite brata da “omekša”. Kad bude prilike, razgovarajte. Ali ovaj put s naglaskom na razumijevanje, a ne na optuživanje i “tjeranje maka na konac”. Objasnite mu da vam nije cilj stvarati razdor, već da želite razumjeti majčine odluke i očuvati obiteljsku harmoniju. Možda će s vremenom vaš brat biti spremniji podijeliti informacije koje trebate.
I na kraju, ako ne uspijete riješiti problem koji vas muči, dajte priliku vremenu. Neke stvari trebamo riješiti sami, a neke će se stvari riješiti same od sebe. Ksenija
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
