Povjerljivo
Davor: ‘Danas sam nemoćan starac koji 30 godina na prozoru čeka sina’
Pretjerano ugađanje drugima, a osobito djeci, ljudima se zna obiti o glavu, o čemu nam nerijetko svjedoče i naši čitatelji. Kad se načne tema o nezahvalnoj djeci, toliki ste povučeni za jezik, da se komentari ne prestaju nizati. Javilo nam se ovih dana na ovu temu još nekoliko očeva.
Jadan je onaj tko sebe uvijek stavlja u drugi plan, ne bi li najprije zadovoljio potrebe svih oko sebe, potvrdio nam je umirovljenik Davor. “Prvo djeca, pa ja”, razmišljao je i on za života, o čemu nam iskreno piše.
“Kad bi mogle, moje suze davno bi izbrisale bol koju sam nanio samome sebi upravo zato što sam mislio da mogu sve dati i svima ugoditi. Bio sam i sebi i drugima zadnji, jedini koji ni od koga nije ništa primao, niti prima danas. Djeca su sve uzela, i otišla”, napisao je utučeni otac.
Sina, svjedoči, nije vidio 30 godina. “Stvarni razlog ne postoji. Sinu sam dao sve što otac dati može, pa i više od toga, život sam mu posvetio. Sada sam bolesni starac koji sjedi u kući, pokraj prozora, i gleda u daljinu nadajući se da će ugledati sina. I ne samo sina, volio bih upoznati i njegovu obitelj, prije svega moju unučicu za koju znam da postoji, ali je nikada nisam vidio”, izrazio je svoju bol.
“Koliko je sve to teško, znam samo ja, koji živim s tisuću pitanja koja me muče iz dana u dan, koji trpim svoju bol gledajući u daljinu”, tužne su riječi kojima je gospodin Davor završio pismo. Do tvrda je srca teško doprijeti, ali nada umire posljednja, možemo zaključiti i na primjeru ove nesretne sudbine.
“Kći nas sve posvađa”
Nedavno nam se u komentarima ispod teksta Nemam kontakt s obitelji, tjeram karijeru i pitam se koji je smisao javio i utučeni otac koji je javno napisao da ima 40-godišnju kći, zeta i 10-godišnju unuku, a odnosi s njima su sve, samo ne zdravi. Kći je, piše on, završila dva fakulteta, nisu je na to prisiljavali. No, fakulteti joj ne pomažu kad je u pitanju obzir prema roditeljima. Tako ovaj otac piše: “Živimo u drugom gradu, k nama su dolazili na godišnji odmor jer živimo na moru. To je svaki put završavalo svađom.”
“Kći očito liječi svoje frustracije na nama, a zet se ponaša kao da je u hotelu. Nikad mi ne pomogne odraditi nešto po dvorištu i na imanju. Na kraju nekako uspiju još i posvađati mene i suprugu, ma vjerujte mi, imam 73 godine i mogu reći da nam je bolje kad smo sami”, ne krije svoje razočarenje ovaj naš umirovljeni čitatelj.
Napišite nam i vi svoje obiteljske prilike, je li kod vas sve idilično?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!