Zvonka (71): Gledala sam majku kako umire. Dala bi 5 godina života da odem u snu

“Ne bojim se smrti, bojim se umiranja i molim se za laku smrt”, rekla nam je svojedobno naša sugovornica Ivka (84) iz Gorskog kotara. Da mirno zaspe u snu i da nikad ne mora u starački dom jedine su joj preostale želje, veće od kore kruha i klupice ispred kućnog praga s koje pozdravlja susjede.

Nedavno mi je poznanica rekla da joj je preminuo otac, imao je 74 godine. “Ne mogu reći ni da je mogao još malo poživjeti, kad se zadnjih deset godina molio za laku smrt. Znao je po svom ocu što znači izgubiti zdravlje i provesti dvije godine u agoniji. Takvu starost i takve produžetke, govorio je, nije htio. Zato se molio i Bog je bio milostiv pa ga je uzeo dok je obrađivao rajčice u svom vrtu. Izdalo ga je srce i smrt je bila gotovo trenutna”, ispričala je.

Mučna umiranja

Još nam je jedna sugovornica nedavno kazala da ima 77 godina, da zna da prosječni životni vijek u Hrvatskoj 77,7 godina i da se ne boji smrti ako odmah umre. “Da mogu birati, prije bih potpisala da mirno umrem sada, nego da se u kasnijim godinama mučim kao što se mučio moj suprug. Imao je rak debelog crijeva i saznao u fazi kad više nije bio operabilan. Bio je i na takvom mjestu da mu ga nisu odmah otkrili, iako je imao simptome”, rekla nam je.

“Gledati supruga kako živi na toaletu, kako ga napadaji gihta vežu za krevet, u kasnijoj fazi i kako mu bolovi grče lice i tijelo, to su nadljudske muke. To je toliko strašno za čovjeka koji umire na živo, ali i za okolinu, da sam se nakon godinu dana stresa, hitnih, bolnica i te njegove proklete boli, i sama razboljela. Preživjela sam rak maternice i stabilno sam, ali ne želim čekati da se bolest vrati ili nakalemi nova. Zbilja bih radije umrla sada, nego u agoniji, osobito ne želim da to sa mnom proživljavaju i moja djeca”, riječi su gospođe Radojke.

“Dala bih i 5 godina života”

Našoj sugovornici Zvonki majka je umrla Alzheimerove bolesti i boji se da nosi nasljedne faktore rizika. “Majka se od mentalno snažne žene, koja je bila stup obitelji i najdivnija majka i baka, pretvorila u krajnje neugodnu osobu. Bolovala je dvije godine i zadnjih godinu dana nije me više poznavala, nije znala ni gdje se nalazi. Teško je povjerovati onome tko se sam ne uvjeri, ali ti oboljeli, poput moje majke, umru od gladi jer zaborave kako jesti. Oguliti naranču postane im nepremostiv problem”, povjerila nam se gospođa Zvonka (72). “Dala bih i pet godina života, samo da umrem mirno, u snu”, zaključila je.