Fuksije cvjetaju neprekidno od sredine ljeta do prvih mrazeva. Njihovi cvjetovi variraju kombinacijama boja, ali i oblicima; od elegantnih duguljastih jednostavnih “balerinki”, do zbijenih zdepastih punocvjetnih sorti.
I prema otpornosti na hladnoću se razliku pa možemo reći da su vrlo svestrane. Većina vrsta i kultivara uspijeva na balkonima i zatvorenim prostorima, no Mageljanovu ili kolibri fuksiju (Fuchsia magellanica) treba saditi na otvorenom u kontinentalnim vrtovima gdje će uspješno prezimjeti.
Čak su i habitusom vrlo raznolike pa spomenutu Mageljanovu fuksiju možete saditi kao živicu koja će svakog proljeća tjerati iznova iz korijena, dok druge “pendulaste” fuksije možete saditi u, primjerice, visećim košarama.
Ono što odlikuje svaku fuksiju je snažan rast i mnoštvo cvjetova, a to nam govori samo jedno – fuksija je gladna biljka koja treba puno hranjiva početkom i tijekom sezone rasta. No za njeno sretno prezimljavanje nužno je znati i kada stati kako bismo joj dali priliku da očvrsne i odrveni prije zime.
Knjiško pravilo kaže da prihrana uravnoteženim tekućim gnojivom za cvjetnice treba početi s proljetnim rastom i prestati početkom rujna uz propisanu koncentraciju s pakiranja gnojiva. No kako se klima promijenila, slobodni smo vam preporučiti da fuksije prihranjujete do sredine rujna.
Ako nastavite dodavati gnojivo, posebno dušik nakon sredine rujna, biljka će u zimu ući s puno sočnih mekih izdanaka što je čini osjetljivom na mraz (ako se radi o fuksijama koje prezimljuju na otvorenom) ili bolesti i štetnike (ako prezimljuju u zatvorenom). Više o uzgoju fuksija pročitajte na ovoj poveznici.
