Šveđani rade u mirovini, to je za njih pitanje kulture i osjećaja svrhe

U Švedskoj nezaustavljivo raste broj umirovljenika koji rade uz primanje mirovine. Do 2023. godine, oko 20 posto osoba u dobi od 65 do 74 godine bilo je zaposleno, što je dvostruko više u odnosu na 2001. godinu. Ovaj trend odražava sve veću sklonost starijih osoba da ostanu aktivni na tržištu rada i nakon konvencionalne dobi za umirovljenje​, objavila je službena švedska statistika.

Dapače, prema analizi Eurostata, Švedska ima najveći postotak osoba starijih od 75 godina koje još uvijek rade, bez obzira na njihov spol, iako su se mogli umiroviti do 65. rođendana. Švedski seniori tako, pokazuju analize, najčešće rade u hortikulturi i obrazovnim profesijama, dok su seniorke najaktivnije u sektoru zdravstva i socijalne skrbi. Nije na odmet spomenuti da je Švedska četvrta na ljestvici Svjetskog indeksa sreće, a što je snažno povezano s osjećajem osobne svrhe.

Hrvatska statistika pak pokazuje da je na pola radnog vremena zaposleno tek 2,3 posto umirovljenika, a Nijemci javljaju da kod njih radi 7 posto umirovljenika. Pri tome ne treba zaboraviti da švedskim umirovljenicima rad u mirovini (uglavnom) nije gola potreba, već se radi o izrazito socijalnoj državi u kojoj umirovljenici primaju državne mirovine kombinirane sa strukovnim mirovinama i mirovinama iz privatnih mirovinskih shema za koje su se, uglavnom sami, umirovljenici pobrinuli za svog radnoga vijeka.

Tako mirovina u Švedskoj varira ovisno o nekoliko čimbenika, a prema najnovijim podacima prosječna mjesečna mirovina za muškarce iznosi približno 1.500 eura, dok za žene iznosi oko 1.300 eura. Prosječna državna mirovina, na koju se dodaju spomenuti drugi mirovinski prihodi je nešto veća od 1.000 eura.

No zašto Šveđani zapravo rade kada bi mogli, poput umirovljeni Hrvata, uglavnom ne raditi i pri tome živjeti bolje od njih? Razlozi su brojni; od državne politike i kulture do želje za višim standardom življenja i spremnošću da se za njega pobrinu. No u prvom redu razloge treba tražiti u protestantskom odgoju u kojem se rad smatra važnim dijelom osobnog identiteta i čimbenikom dostojanstva. Tako Šveđani imaju snažan osjećaj dužnosti, kada je rad u pitanju, a tu radnu etiku zadržavaju i nakon umirovljenja.

Rad i zdravlje su povezani

Jedan od značajnijih razloga za rad u mirovini je i želja za socijalnom interakcijom i osjećajem korisnosti. Rad pruža priliku za društvenu povezanost i održavanje mentalne i fizičke aktivnosti, što doprinosi općem blagostanju, pokazala su brojna istraživanja.

​Tu je i čimbenik radnog iskustva i stručnosti koji mnogi švedski umirovljenici žele i dalje koristiti. Stariji radnici često posjeduju znanja i vještine koje su još uvijek vrijedne na tržištu rada, a mnoge tvrtke prepoznaju prednosti mješovitog radnog okruženja koje uključuje mlađe i starije radnike​. Osim toga, švedski mirovinski sustav omogućava fleksibilne opcije, gdje umirovljenici mogu birati između djelomičnog ili punog povlačenja mirovine dok još uvijek rade, što im omogućava bolju kontrolu nad svojim financijama i radnim vremenom.

Hrvati preziru rad u mirovini

S druge strane, mediteranske države poput Hrvatske, koja je rangirana tek na depresivnom 65. mjestu Svjetskog indeksa sreće, njeguju kulturu neradne mirovine koja se često ističe kao jedina svrha radnog vijeka.

“Ne može me nitko platiti koliko mogu malo raditi” i “Ne živim da bih radio, već radim da mogu živjeti” su možda i najbolje parole koje je iznjedrio spomenuti mentalitet kao svojevrsnu osobnu iskaznicu. Dapače, uzgaja se i svojevrstan prezir prema novim modelima umirovljeničkog rada, kao i prema umirovljenicima koji rade zato što vole raditi pa u financijski vrednovanom radu pronalaze dodatnu motivaciju. “Ako vole raditi, zašto ne rade besplatno?” poručuju im zagovornici neradne mirovine kao da su baš oni radni vijek proveli u volontiranju.

Medijski prilozi objavljeni na temu umirovljenika koji žele raditi u mirovini uglavnom se negativno komentiraju kao propaganda vladajućih i nova agenda koja vodi ka ukidanju mirovina. Jer, upravo takva vrsta rada krši tradicionalne mediteranske i balkanske uzuse prema kojima je jedini prihvatljivi rad u mirovini stavljanje u neplaćenu službu obitelji, uglavnom kada je o ženama riječ.

Iako, baš će zagovornici neradne mirovine spomenuti zemlje u kojima značaj broj umirovljenika radi (Švedska, Norveška, Njemačka, Sjedinjene Države) kao one čiji si umirovljenici ugađaju putovanjima i ljetovanjima, a koja su hrvatskim umirovljenicima tek puki sanak.