Povjerljivo
Srce ne zna za godine: ‘Tražim novog muškarca. I da, imam 70 godina’
Nema recepta za ljubav i nema recepta za sreću jer čovjek doista može biti sretan i u paru i solo. Ovisi to o našoj osobnosti, dotadašnjim iskustvima s partnerima, sredini odnosno tradicionalnim vrijednostima u društvu. Umirovljenica Vinka kratko i jasno nam je napisala da ona, nakon što je ostala bez muža, ne misli i neće ostati sama.
Umirovljenica Vinka piše nam da je pročitala brojne komentare na ispovijest naše čitateljice Linde koja si u srednjim šezdesetima želi novog bračnog partnera. Mnogi su joj u komentarima pisali neka u ovoj životnoj dobi odustane od potrage za muškarcima i uživa sama. No, gospođa Vinka piše da razumije žene koji ne žele ostati same jer i sama želi novog muškarca za suživot.
“Neću odustati od potrage”
“Čitam koliki vole i cijene svoju samoću, ali ja nisam jedna od njih. Sama sam godinu dana i ne mogu se naviknuti. Djeca dođu i samo prolete kroz kuću i odlepršaju van, slabe koristi u smislu društva imam od njih. Meni treba čovjek za razgovor, netko tko će svaki dan sjesti sa mnom za stol, pogledati film, ako voli onda i kartati, prošetati, pomoći mi oko kuće.”
“Odlično kuham i volim kuhati i čini mi se kao da je i kuhanje uzalud i besmisleno ako hranu nemam s kim podijeliti. Neće me nitko pokolebati u mojoj želji da se vežem, ako netko naiđe na moj put”, stoji u pismu umirovljenice Vinke.
Da je ljubav u šezdesetima, sedamdesetima, pa i kasnije moguća, ali ne i nužda, svjedoče mnogi i na platformi za razmjenu iskustava Quora.
Baka je do 90-te imala dečke
“Moja baka je ostala udovica sa 73 godine i nakon toga je imala dugogodišnjeg dečka kojeg je nadživjela, a zatim je, zamislite, imala još nekoliko slučajnih spojeva, kad bi naletjela na nekog znanca udovca. Sada joj se od srca smijem kad mi kaže da je u devedesetim godinama teško naći muškarce njezinih godina. Neumorna je, ali stvarno”, svjedočenje je koje zvuči ohrabrujuće.
Fatalni susret sa 60 godina
“Nemam pojma što kažu statistike, a nije me ni briga jer mislim da postoji velika mogućnosti da ljudi nakon šezdesete doista više ne pronađu srodnu dušu. No, to prema mom uvjerenju najviše ovisi o osobi. Imam 62 godine i u životu sam imala više partnera, ali nikada ih zapravo nisam željela. Bila sam dugo u braku s narcisoidnim kretenom. On je nekako zaslužan za to da sam prestala težiti tome da netko pošto i poto mora biti u mom životu.”
“Osim toga, sviđao mi se način na koji sam živjela sama, bez ikoga kome moram polagati račune. Međutim, ljudi su mi stalno govorili da ću sigurno opet naći nekoga i ponovno se zaljubiti. Mislila sam da se to nikada neće dogoditi i da sam prestara za to. Ali, dogodilo se kad sam prije otprilike godinu i pol naišla na staru ljubav.”
“Povremeno smo se viđali, a onda smo se doista zaljubili. Ono što imamo je savršeno. On ima svoj dom, ja imam svoj, udaljeni smo dvadesetak kilometara. On živi tamo, ja živim ovdje, zajedno smo većinu vremena. Volimo, naime, svaki svoj prostor! Ovo je savršeno za oboje! Nećemo se vjenčati, ne želimo brak”, stoji u objavi jedne žene.
Sama 14 godina
“Imam 64 godine i zadnji put sam s muškarcem prekinula prije 14 godina. Od tada sam svojom voljom sama. Naučila sam da sreća dolazi iznutra i da je jedino ti sam sebi možeš garantirati. Nitko osim tebe ne može te učiniti sretnom. Uvijek ćeš naći razlog za neslaganje s nekim drugim, ali je lijepo kad se možeš okrenuti sebi, s kojom se uvijek slažeš. Živim u skladu sa sobom i napokon sam sretna u svome miru”, komentar je još jedne sudionice rasprave.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!