Silvija: ‘Kad zbrojim i mirovinu i plaću ne dođem ni do 800 eura’

Zbog ljute potrebe otišla je naša umirovljena čitateljica Silvija raditi na pola radnog vremena. Ukupna primanja, dakle kad zbroji mirovinu i plaću koju dobije za svakodnevni rad na četiri sata, ne prelaze joj ni 800 eura. Kad vidi koliko su, zbog inflacije, porasli troškovi života, izdaleka se brine što će biti jednog dana kad će morati živjeti samo od “gole” mirovine.

“Korisnica sam prijevremene mirovine, ne iz želje već iz ljute potrebe. Prihvatila sam umirovljenje pod tim uvjetima jer nisam mogla naći posao. U vrijeme mog umirovljenja moje godine su bile prepreka, a približavala sam se šezdesetima. To je tada bila strašna realnost, već nakon 55. godine žena kao da nije postojala na tržištu rada”, povjerava nam se.

Velik dio plaće ode na lijekove

“Umirovila sam se s 35 godina radnog staža i danas primam 320 eura mirovine. To mi nije dovoljno, kao i svima za preživjeti mi treba novac, a ne želim nikome biti na teret. Uspjela sam se zaposliti kao umirovljenica na četiri sata dnevno i s plaćom sam blizu osamsto eura. Stvarnost je ubitačna, razmišljati da nakon 35 godina izdvajanja za mirovinsko ne znači ništa, jer netko s puno manje staža, ako se umirovi s navršenih 63 godine života, ima veću mirovinu od mene. Osjećam se poniženo, izigrano”, piše nam nadalje.

“Kako živim? Tako da si i s mirovinom i plaćom priuštim osnovno jer moram kupovali neke lijekove i dodatke prehrani, kao i trakice za mjerenje šećera jer eto imam ‘sreću’ pa imam i dijabetes. Na teret zdravstvenog osiguranja imam pravo samo na jednu kutiji godišnje, a svi znamo da šećer, ako počne imalo divljati, treba često kontrolirati. Jedna kutija košta oko 11 eura i ne treba puno računati da se shvati Koliko novca izdvajam za lijekove.”

Kakav restoran?

“Eto, situacija je takva da kad sve to podmirim, mogu zaboraviti na bilo kakve gušte kao što su putovanja, kino, kazalište, koji izlazak u restoran. Sve je to palo u vodu”, opisuje nam.

“Nadam se da će se jednog dana i status umirovljenika promijeniti, ako ne sada, barem budućim generacijama. Veliki pozdrav svim umirovljenicima, kojim najviše od svega ipak želim zdravlja”, zaključila je umirovljenica Silvija svoje pismo.