Jučer je bilo sve u redu, a već danas rajčice koje su počele zoriti su se raspuknule? Zapravo, plodovi rajčice mogu se raspuknuti u bilo kojoj fazi rasta. No jesu li i takvi dobri za jelo? I treba li ih ostaviti na biljci da potpuno dozore?
Zašto rajčice pucaju?
Zato što mogu, rekli bi neki, no pravi razlog posve je jednostavan – zbog neujednačene dostupnosti vode. Rajčice će tako najčešće puknuti kada nakon dugog sušnog perioda padne obilna kiša. Povećana količina vode u samoj biljci dovesti će do bubrenja stanica i širenja parenhima ploda, zbog čega kožica koja pokriva plod više ne može izdržati pritisak i jednostavno puca.
Postoje dva različita načina na koje rajčice mogu puknuti: vertikalne pukotine šire se od vrha prema dnu, dok se koncentrične pukotine uglavnom javljaju na vrhu ploda oko peteljke. Iako oba oblika pucanja mogu omogućiti ulazak štetnika u plod ili potaknuti truljenje, koncentrično pucanje manje-više dovodi do manjih šteta.
Kako spriječiti pucanje ploda rajčice?
Ne možete uvijek spriječiti pucanje rajčica. Jaka kiša koja će u samo par minuta potopiti vrt rezultirat će pucanjem rajčica bez obzira na sve što učinite. Ipak, neke mjere možete poduzeti kako bi šteta bila minimalna, čak i u takvoj situaciji.
Redovito zalijevanje: Održavajte dovoljnu i stabilnu vlažnost tla kako biste rajčicama osigurali konstantnu i adekvatnu opskrbu vodom. Izbjegavajte nagla kolebanja u vlažnosti tla, jer to može doprinijeti pucanju.
Malčiranje: Nanesite sloj organskog malča oko podnožja biljaka rajčica. Malč pomaže zadržati vlagu u tlu, regulira temperaturu i smanjuje utjecaj obilnih kiša, čime se smanjuje mogućnost pucanja rajčica.
Pravilna odvodnja: Osigurajte da vaš vrt ili posuda u kojoj rajčice rastu imaju dobru drenažu koja će u razumnom roku otpustiti višak vode u slučaju obilnih kiša i pljuskova. U slučaju vrta, to je kvalitetno tlo s povoljnim vodno-zračnim karakteristikama (glinena zbijena tla obavezno treba obogatiti organskom tvari), dok kod uzgoja u posudama valja voditi računa o rupama na dnu tih posuda.
Zaštićeni uzgoj: Ako je moguće, razmislite o uzgoju rajčica u plastenicima ili staklenicima. Ni pokrivanje nasada za vrijeme obilnih kiša nije loše rješenje.
Skidanje zaperaka: Ova mjera nema izravnog utjecaja na pucanje ploda rajčica. U slučaju da se pucanje dogodi poboljšano strujanje zraka oko biljke djelomično će spriječiti truljenje oštećenih plodova. Ovdje pročitajte kako pravilno skidati zaperke rajčice.
Odabir sorti otpornih na pucanje: Prilikom odabira sorti rajčica proučite sortne karakteristike.
Pravovremena berba: Redovito provjeravajte nasad i berite rajčice čim procijenite da su spremne. Ne zaboravite da rajčice možete brati i prije no što su zrele i spremne za konzumaciju, bez straha od gubitka kvalitete. Više o ovoj temi pročitajte na ovoj poveznici.
Što učiniti s raspuknutim rajčicama?
Ako pucanje nije ekstremno i ne otkriva unutrašnjost ploda, možete rajčicu ostaviti na biljci da dozrije, ali budite oprezni i pratite situaciju. Primijetite li da su u plodove kroz pukotine ušle gljivice ili bakterije koje izazivaju truležne promjene, uklonite raspuknute plodove. Većina vrtlara će savjetovati da se raspuknute rajčice što prije uberu kako bi se izbjegli navedeni rizici.
Zdrave raspuknute rajčice možete konzumirati bez ikakve bojazni, no prije no što ih pripremite za jelo, dobro provjerite kriju li se u pukotinama insekti i jesu li počele kakve truležne promjene. Očekivano, ovako oštećeni plod ne može se dugo čuvati. (r)
