Ne vole je komarci i krpelji: Bakina pelargonija miriše na djetinjstvo

Malo koja lončanica, i doslovno, miriše na djetinjstvo kao obična pelargonija koju su još naše prabake uzgajale u razbijenim emajliranim loncima ili kantama od marmelade. I malo je koja biljka tako nezahtjevna da i najmanju pažnju nagrađuje s buketima jarkih boja.

Obična pelargonija, belagonija, geranija, muškatla ili điran narodno je ime ove ljepotice otporne na bolesti i štetnike koja, sada već stoljećima, ne izlazi iz mode. Botaničari je zovu Pelargonium zonale.

Riječ je o cvjetnici čija je domovina južni dio afričkog kontinenta odakle se proširila na cijeli svijet. Vrstu P. zonale prvi je 1689. godine prikupio južnoafrički liječnik i botaničar njemačkog porijekla Henrik Bernard Oldenland (1663. – 1697.) na Meiringspoortu. Potom ju je poslao u Europu, uključujući i na adresu vojvotkinje Beaufort u Englesku. Vrstu je opisao nizozemski botaničar Jan Commelijn (1629.–1692.), a tada ju je i nacrtala slavna nizozemska botanička slikarica Maria Moninckx (1673.-1757.).

Ime roda Pelargonium potječe od grčke riječi za rodu – pelargos. Naime, oblik njenog ploda podsjeća na rodin kljun. Biljka luči velike količine geraniola i drugih hlapljivih ulja ugodnih mirisa koji tjeraju insekte, pogotovo komarce i krpelje.

Riječ je o grmu visine do jednog metra koji u idealnim uvjetima može narasti i tri puta više. Stabljike su mu mesnate i dlakave, a vremenom odrvene. Lišće često ima tamnije oznake u obliku potkove zbog čega je negdje nazivaju i „potkovičasta pelargonija“. Crveni, bijeli ili ružičasti cvjetovi su postavljeni u štitac, pojedinačno su široki i do 3,5 centimetara. Sastavljeni su od pet latica, iako postoje i puni varijeteti. Na lokacijama gdje temperatura ne pada ispod nule, pelargonija je trajnica.

Pozicija i sunce

Pelargonija voli svjetlo i toplinu pa će podnijeti i izravno podnevno sunce ljeti. U hladu će slabije cvasti i razvit će duge stabljike s rijetkim lišćem.

Temperatura

Prema praksi uzgajivača, pelargonija najbolje napreduje pri temperaturi od 22-25°C koja se noću spušta na 18-20°C.

Supstrat

Za idealne uvjete biljci je nužno osigurati ocjediti supstrat, neutralan do blago lužnat. Na tržištu postoje brojne komercijalne mješavine za balkonsko cvjetajuće bilje s kojim će pelargonija biti zadovoljna.

Kako zalijevati?

Za vrućeg vremena svakodnevno. Zimi tek toliko da se korjenova bala ne zasuši u potpunosti.

Kako prihranjivati?

Od početka cvatnje do rujna jednom tjednom tekućim gnojivom za cvjetnice. Slijediti upute na pakiranju. Višak dušika potaknut će biljku na razvoj sočnog zelenog lišća i slabiju cvatnju.

Kako razmnožavati?

Reznicama u proljeće ili na jesen. Posijete li sjemenke, iz njih će niknuti biljčice koje će se vjerojatno razlikovati od matične biljke nastale oplemenjivanjem i hibridizacijom. Neke od njih će biti neugledne, no neke bi mogle biti spektakularne.

Prezimljavanje

Iako pelargonije danas predstavljaju potrošno sezonsko cvijeće, moguće ih je sačuvati i za iduću sezonu. Biljke se prije mraza unose u svijetlu negrijanu prostoriju temperature 8-10°C. Grane se tom prilikom skraćuju za jednu trećinu. Na proljeće se biljke presađuju u svjež supstrat i tada se odreže druga trećina grana kako bi iz baze potjerale mladice.