Nedavni ulazak gospođe Ene u mirovinu, sa 65 godina, nije bio bezbrižan, ponajprije zbog bolesnog supruga, ali i bolesne majke koja je u staračkom domu. Kao liječnica, imala je zahtjevan posao i nije im se mogla posvetiti, stoga to nadoknađuje sada.
No, još nešto ovoj umirovljenici leži na duši, a to je način na koji žive njezini sinovi koji su odrasli, imaju obitelj, ali i dalje od roditelja očekuju svekoliku, uključujući financijsku, pomoć. Sada, kad joj se otvorilo više vremena za razmišljanje, uviđa da su neke stvari ipak pretjerane, a ne može ih tek tako prekinuti.
“Suprug i ja imamo dva oženjena sina. Iako već imaju svoje obitelji, ni jedan ni drugi nemaju stalne poslove. Materijalno smo ih potpuno osigurali, ali oboje i dalje očekuju da ih konstantno pomažemo. To radimo na sve moguće načine, oboje financijski, a ja im još i dva puta u tjednu, kao i nedjeljom, kuham. Zauzvrat od nikoga ne dobijemo nimalo zahvalnosti”, napisala nam je ova umirovljena liječnica u pismu.
Samo očekivanja
“Samo očekivanja i očekivanja, ništa drugo. Mislim da ih i njihove supruge, naše snahe, u tome svesrdno potiču. Razmišljala sam zašto im se suprug i ja i dalje toliko dajemo. Zaključila sam da je to zato što stalno imamo taj osjećaj grižnje savjesti da im se u djetinjstvu nismo dovoljno osobno posvećivali.”
“Oboje smo imali zahtjevan posao i veliku želju da se ostvarimo u svojim zvanjima. Sve smo napravili da imaju lakši start u život od nas jer su naše obitelji bile siromašne i nismo imali ništa. Kroz svašta smo prošli. S druge strane nisu bili za ništa zakinuti, dugo su studirali. Imali su sve što su trebali ili poželjeli”, napisala je gospođa Ena.
Strah od odbacivanja
Sada im, priznaje, to već uistinu teško pada. “Oni ne primjećuju da više nismo zadovoljni, i dalje samo traže naše svekolike usluge. Svjesna sam kako si možemo pomoći, a to je da sve to prekinemo.”
“Ali znam da tu postoji zamka, pa trpimo dalje, jer se bojimo da će se udaljiti od nas. A pomisao na to da bi nam mogli smanjiti ili ukinuti viđanje unučadi plaši nas više od naše žrtve. Nemamo snage za to. U situaciji smo kad se osjećamo nemoćno i postajemo depresivni”, napisala je umirovljenica Ena.
Što biste joj savjetovali?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
