“Želim čuti i vaše mišljenje. Potpuno sam zbunjena i šokirana ponašanjem svoje djece. Sama sam ih odgajala, udala, njegovala njihovu djecu, usput i radila, jurila, davala, voljela ih. I tako do moje 60. godine. A onda je došla najteža bolest. Kemoterapije, zračenja, depresija”, stoji na početku Reine ispovijesti koja je sletjela u sandučić naše kolumnistice Ksenije Habunek.
“Za vrijeme mog liječenja samo je jedno dijete navraćalo i tu i tamo pomagalo. Ostale dvije kćeri niti jednom nisu došle tih nekoliko mjeseci. Izgovarale su se na djecu, posao, prehlade. Usput su redovno išle na na slavlja, more i druženja”, piše Rea dodajući da ju je bolest i financijski unazadila zbog brojnih tretmana i pretraga koje je privatno plaćala.
“Dizala sam kredit, posuđivala od kamatara, ali niti jedna me nije pitala treba li mi štogod. Ne moram reći da svi rade i solidno su situirani. Kad sam im zamjerila ovakvo ponašanje, dobro su me izvrijeđale i preporučile psihijatra.”
“Najteže je u bolesti nedostatak pažnje i bliskosti s najdražima. Isplakala sam Dunav. Kada se stanje poboljšalo, umjesto na oporavak počela sam odmah raditi, morala sam vratiti dugove. Ali sam onda odlučila renovirati stan za slučaj da ga mogu iznajmiti, ako budem morala ići u dom. Mirovina mi za to ne bi bila dovoljna.”
Djeci je, dodaje, rekla da ju kretanje iscrpljuje i da, ako je žele vidjeti, moraju doći do nje. “Naravno, niti jedna nije došla, evo, četiri mjeseca. Unuke vidim preko Vibera. Sve se svodi na telefonske pozive i pitanje kako sam. Jako mi je teško ne viđati unuke češće, ali zaista ne mogu više trčati i moliti za malo pažnje. Kad same nemaju volje i ljubavi, sve drugo je nebitno. Kako biste vi postupili na mom mjestu?” pita Rea. U nastavku donosimo odgovor naše kolumnistice Ksenije Habunek.
Stavite sebe na prvo mjesto
“Draga Rea, vaša odluka da tražite da vaša djeca dođu k vama umjesto da vi putujete k njima je potpuno opravdana. Nastavite postavljati granice kako biste zaštitili svoje zdravlje i dobrobit. Morate misliti na sebe. Vaše kćeri su to rekle na jako ružan način, ali razgovor s nekim terapeutom vam zaista može pomoći u nošenju s ovom teškom situacijom koja bi slomila svaku majku”, odgovora Ksenija.
“Dobro je da ste investirali u stan koji će vam pružiti sigurnost u starosti, no nemojte o tome razmišljati fatalistički. Vaš stan je nekretninska štednja i mnogi bi bili sretni da imaju s čim raspolagati poput vas. Budite i vi sretni zbog toga”, dodaje.
“Ono što biste trebali u ovom trenutku je pronaći sreću i zadovoljstvo u svom životu i iskoristiti ono što možete iskoristiti, a prestati plakati za onim što vam nije dostupno. Posvetite se aktivnostima koje vas ispunjavaju i čine sretnima. Ako mislite da bi moglo biti koristi od toga, pokušajte još jednom razgovarati s djecom i jasno im dati do znanja kako se osjećate, bez optuživanja. Govorite iz svoga “ja” i ne projicirajte u njihovo “ti”. Možda nisu svjesni koliko vas njihovo ponašanje boli.”
“Ne slušajte komentare ljudi koji vam govore da bi se odrekli djece i prekinuli svaku vezu s njima. To nikada nije dobar put. Na kraju, znajte da niste sami. Mnogo je ljudi koji se suočavaju s izazovima sličnim vašima. Vjerujemo da će vam neki pružiti savjet i utjehu u komentarima”, stoji u odgovoru naše kolumnistice.
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
