Draga Ksenija, pišem vam o situaciji koja me pomalo zabavlja, ali mi je i neugodna. Živim na 11. katu i imam malog psa. Moja kujica Daša je čista, izuzetno dobronamjerna i zaigrana. Svi susjedi je obožavaju, osim jednog.
Pet puta dnevno izvodim je u šetnju, što znači da barem deset puta dnevno moja mala Dašenka koristi dizalo. Nikome to ne smeta, osim susjedu s 12. kata. U prizemlju odbija ući u dizalo ako je pas unutra. Ako zaustavim dizalo u kojem je on i uđem s Dašom, ne želi se pomaknuti i napraviti mjesta, ne želi ni odzdraviti, a psa gleda kao da mu je pobio najužu obitelj.
Prije nekoliko dana posjetili su me kći i unuk koji je izrazio želju prošetati Dašu po kvartu. Kad su se pokušali spustiti dizalom, u njemu je bio susjed koji je vrlo grubo unuku rekao da ne može “sa životinjom u lift”. Unuk je bio poprilično uznemiren i vratio se pokunjen u stan. Zar je to ponašanje četrdesetogodišnjeg muškarčine prema djetetu od 12 godina?
Kao suvlasnica plaćam svoje obaveze na vrijeme i pridržavam se Kućnog reda. Većina stanara ima pse i nikada nikome nisu smetali. Daša je uredna i nikada nije izazivala probleme u zgradi. Smatram da imam jednako pravo koristiti zajedničke prostore u zgradi kao i susjed. Moj pas je moj član obitelji. Osjećam se prkosno i ne želim mu popustiti. Je li to u redu? Dašina prijateljica
Ksenijin odgovor: Susjed je pretjerao
Draga Dašina prijateljice, drago mi je da je vaša ljubimica miljenica zgrade. Nažalost, uvijek će postojati oni koji ne vole pse, bilo iz osobnih razloga, opravdanih ili neopravdanih strahova. Neki ljudi su jednostavno takvi po prirodi, neugodni i svadljivi. Vaš susjed je, čini se, mrgud po prirodi. Ne mogu se oteti dojmu da nema razvijene pozitivne odnose ni s drugim sustanarima.
Iako nije ponudio objašnjenje, u normalnoj situaciji bih ga pokušala razumjeti i opravdati nekom traumom iz prošlosti ili alergijom na pse koja je glavni alibi mrzitelja pasa, iako je puno rjeđa od alergije na kućnu prašinu. Ali zbog ponašanja prema vašem unuku izgubio je mogućnost da suosjećam s njim ili izigravam đavolju odvjetnicu. Zato vam neću savjetovati ni razgovor ni mirenje. Ne postoji nikakvo opravdanje za takvo grubo ponašanje odrasle osobe prema djetetu i psiću.
U tom svjetlu, vaš osjećaj prkosa potpuno je opravdan. U svakom slučaju, vi imate pravo koristiti sve zajedničke prostore na način koji je primjeren i u skladu s pravilima zgrade. Ako vaš susjed ne želi dijeliti prostor s vama i vašim psom, to je njegov problem, a ne vaš. Neka napusti dizalo. To što vam ne odzdravlja, isto nije vaš problem.
Upozorite ga smireno da nema pravo zastrašivati vašeg unuka. Pritom pripazite da vas ne uvuče u svađu ili razgovor. Kažite svoje, okrenite se i odite. Ako se situacija ponovi ili eskalira, obavezno zatražite pomoć policije. Uostalom, živite u pet friendly zgradi, zar ne? Pozdravite unuka i Dašu! Ksenija
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
