Draga Ksenija: ‘Sin želi da mu prepišem kuću, ali kći bi se mogla naljutiti’

Draga Ksenija, već duže vrijeme muči me jedan problem. Živim sama u obiteljskoj kući već više od dvadeset godina, otkako mi je suprug preminuo. To je skromna kuća za koju sam jako vezana, ali sada je postala veliki teret. Krov prokišnjava, okućnica je zapuštena, ograda mjestimice porušena, a pomoćna zgrada je u poprilično ruiniranom stanju.

Moja mirovina jedva pokriva osnovne troškove života, a kamoli potrebne popravke i održavanje. Imam dvoje djece, sina i kćer, koji su odrasli i žive sa svojim obiteljima u Zagrebu. Pomažu mi koliko mogu i ne mogu se požaliti na njih.

Sin je ponudio da će financirati sve potrebne radove, angažirati majstore i urediti kuću, ali pod uvjetom da mu prepišem kuću s okućnicom. Otvoreno mi je rekao da voli sestru, ali da ne bi bilo pošteno prema njegovoj ženi i djeci da ulaže u nešto što će na kraju napola dijeliti sa sestrom. S druge strane, kći i njezin suprug nisu ponudili pomoć, iako znaju u kakvom se stanju nalazim.

Iskreno, rješenje koje mi je ponudio sin čini mi se dobrim, ali bojim se sve prepisati na njega jer bi mogla izbiti svađa u obitelji. Ne želim unijeti razdor među svoju djecu, ali istovremeno, kuća očajnički treba obnovu koju sama ne mogu priuštiti. Kako postupiti, da sebi osiguram dostojne uvjete stanovanja, a da ne zavadim djecu koju volim više od svega. Prigorka

Ksenijin odgovor: Riječ je o vašoj imovini, tako i postupajte

Draga Prigorka, osjećam vašu zabrinutost i razumijem koliko vam je teško u ovoj nezavidnoj situaciji u kojoj morate donijeti odluku koja će utjecati ne samo na vašu budućnost, već i na odnose unutar obitelji.

Kako ja to vidim, situacija, iako složena, nudi vam priliku za otvoreni razgovor djecom. Za početak morate osvijestiti da se radi o vašoj imovini i samo vi imate pravo odlučiti što je najbolje za vas te što ćete s njom učiniti.

Prijedlog vašeg sina dolazi iz namjere da vam pomogne i čini se posve logičnim, ako njegova sestra ne želi sudjelovati u tom velikom trošku. Bilo bi nerazumno od vaše kćeri da se naljuti na takav prijedlog, ali kada se radi o obiteljskim nekretninama, osjećaji često pomute razum pa je i vaša zabrinutost opravdana.

Predlažem da organizirate obiteljski sastanak na kojem biste otvoreno razgovarali o situaciji. Važno je da kći i sin zajedno čuju vaše brige i potrebe. Pojasnite im da vam je najvažnije da se kuća obnovi kako biste mogli živjeti dostojno čovjeka, a što bi i njima trebao biti primarni interes. Valjda nikome od njih nije prihvatljivo da majci pada kiša za vrat i da živi u propuhu pohabanih prozora.

Kažite im da ne želite nikoga povrijediti ili stvarati osjećaj nepravde. Možda će nakon razgovora i kći shvatiti koliko vam je potrebna pomoć i pronaći način da i ona doprinese, bilo financijski ili na neki drugi način.

Ako se nakon tog razgovora odlučite na prepisivanje imanja sinu, obavezno se pravno zaštitite na način da u ugovor o darovanju unesete odredbu prema kojoj vi do kraja svog života imate pravo uživati u predmetnim nekretninama. Tako ćete si osigurati da imate sigurno mjesto za život, a sin će moći uložiti potrebna sredstva u obnovu vlastitih nekretnina s kojima će raspolagati nakon vaše smrti.

Na kraju, najvažnije je da vi budete mirni s odlukom koju donesete. Obitelj je vrijednost koju treba čuvati, ali ne preko vaših leđa. Želim vam puno snage i mudrosti u ovim trenucima. Iskreno vjerujem da ćete pronaći najbolje rješenje za sebe i svoju obitelj. Ksenija