Draga Ksenija, dugo sam mirovinu zamišljala kao dio života u kojem ću se konačno moći posvetiti sebi i ostvariti neke svoje snove. Ne žalim se na visinu mirovine, a nedavno sam prodala i manji stan koji sam naslijedila u drugom gradu.
S tim novcem planirala sam obnoviti kuću kako bi mi sve bilo zrihtano do kraja života, a dio novca htjela sam iskoristiti za putovanje na Fiji, što je moja cjeloživotna želja. Nekima je to blesavo, ali ne mogu im pomoći.
Umjesto toga, našla sam se u situaciji koja me jako brine. Sin ne zarađuje puno, snaha je doma s bebom i sve češće traže moju financijsku pomoć. Nije im lako, ali nastavi li se tako, moji snovi će i dalje biti samo snovi. Platila sam opremu i sobu za dijete, povremeno pomažem s režijama, čak sam im i automobil popravila o svom trošku.
Nisam ovako zamišljala svoju mirovinu, niti želim biti baka koja će živjeti samo da bi služila drugima i krpala rupe. Mislim da sam se, kao samohrana majka, dovoljno žrtvovala. Najviše me muči što mi je sin nedavno dao do znanja da će se sa suprugom i bebom preseliti u Njemačku ako im ne budem pomagala. Ovdje, kaže, ne može dovoljno zaraditi za standard koji žele. Snaha samo sliježe ramenima.
Osjećam obvezu pomoći im, ali s druge strane, ne želim se odreći svojih snova i ugodne mirovine koju sam planirala. Dio obitelji misli da sam jako sebična. Kako biste vi postupili na mom mjestu? Željna života
Ksenijin odgovor: Što fali Njemačkoj, ako im ovdje nije dobro?
Draga Željna života, vi uopće niste sebični. Imate si pravo ispuniti snove, pogotovo jer druge prilike nećete dobiti. Vaša situacija je složena jer se osjećate razapeti između svojih želja, tuđih očekivanja i potrebe da pomognete sinu i njegovoj obitelji.
Pohvalno je pomagati obitelji. Ali, kako bi mogli pružati drugima, prvo moramo pomoći sebi i voditi računa o sebi. Ako iscrpite sve svoje resurse; financijske, emotivne i fizičke; nećete više biti od koristi nikome. Posao vašeg sina je da osigura financijsku stabilnost svojoj obitelji. Vi možete pomoći s vremena na vrijeme, ali to ne može biti razlog da zapostavite i zaboravite sebe.
Uostalom, deseci tisuća mladih preselili su se u druge zemlje u potrazi za boljim standardom i zaradom. Nitko ih nije pojeo niti im se nešto strašno dogodilo. Dapače, preuzeli su odgovornost za svoje živote i obitelji. Možda bi im preseljenje u Njemačku zaista donijelo veću financijsku sigurnost, ali to je odluka koju moraju donijeti sami. Pri tome ne biste trebali podlijegati, kako ja to vidim, sinovljevim emocionalnim ucjenama.
Možda postoji način da im pomognete na drugačiji način. Pokušajte sinu pomoći oko pronalaska dodatnog posla ili, ako drugačije ne ide, skromnijom financijskom podrškom sa strogo ograničenim rokom trajanja koja neće ugroziti vaš standard. Neka to bude tema smirenog i neosuđujućeg razgovora. Kako god taj razgovor završio, od svojih snova ne odustajte. Postavite granice koje će vam omogućiti da ostvarite ono što želite, a istovremeno sačuvate dobar odnos s obitelji.
Kažite sinu da i vi imate pravo na svoje snove i zasluženi odmor nakon svih tih godina rada. Ako ste ga dobro odgojili, trebao bi to razumjeti bez dodatnih drama i zapleta. Ksenija
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
