Draga Ksenija, sigurna sam da će i neke druge vaše čitateljice moći razumjeti o čemu govorim. Imam prijateljicu koja je prije skoro tri godine postala baka i otada, bez prestanka, priča samo o svom unuku. Svaki put kad se nađemo na kavi, bez obzira na temu koju započnemo, ona uvijek sve okrene na priču o njemu. Baš svaka naša kava, koliko god da nas se okupi, pretvori se u monolog o njenom unuku. Ona priča, mi se smješkamo i kimamo glavom.
Udavljene smo. Malo je reći da nam je vrat plav. Naša subotnja kava bila je samo još jedan primjer. Nas četiri bismo u normalnim okolnostima uživale u razgovoru o svemu što nas inače veseli: poslu, vikendicama, malim ženskim ogovaranjima. Ali ne, provele smo sat vremena pregledavajući online kataloge kako bismo joj pomogle odabrati dar za unukov treći rođendan. Ni sanjala nisam da postoji toliko modela dječjih mopeda na baterije. Nakon tih sat vremena nije imalo smisla produžavati agoniju.
Stalno priča o tome što je jeo, što je rekao, kamo je išao, što su mu kupili roditelji, što mu je kupila ona, što mu je kupila druga baka; svaki put sve do najsitnijeg detalja. Unaprijed bih htjela reći svima koji će me negativno komentirati: ja sam dvostruka baka. Naravno da obožavam svoje unuke, ali znam da mora postojati mjera i svijest o tome da i drugi ljudi imaju svoje živote i teme koje ih zanimaju.
Nakon što smo je slušale tri godine, stvarno ne moramo dokazivati da smo joj prave prijateljice. Dale smo sve od sebe. Neke “cure” iz našeg društva više ni ne dolaze na kave. Volim je i ne želim je povrijediti, ali bojim se da ću, ako se ovo nastavi, i ja morati početi izbjegavati naša druženja. Što mi savjetujete? Jako umorna prijateljica
Ksenijin odgovor: Vaše prijateljstvo je u opasnosti
Draga Jako umorna prijateljice, u prijateljskim krugovima često jedna osoba nesvjesno preuzme glavnu riječ i usmjeri razgovor u smjeru koji možda nije zanimljiv svima. Vaša prijateljica prolazi kroz fazu velikog uzbuđenja zbog svog unuka. Ali ta faza ne bi smjela tako dugo trajati! I ne bi vas smjela baš toliko zlostavljati dosadnim pričama koje se stalno vrte oko iste teme.
S pravom osjećate da je potrebno postaviti određene granice kako bi vaše druženje ostalo ugodno za sve i to će biti pravi test toga koliko je vaša prijateljica vama stvarno prijateljica. Za početak, predlažem jedan trik koji se koristi kod moderiranja razgovora. Kada ponovno krene govoriti o unuku, skrenite temu na nešto što joj je važno, ali nema veze s djetetom. Postavite joj pitanje o poslu, suprugu, prošlosti, bilo čemu što je dio njenog života, ali se ne može izravno povezati s unukom.
Ako ova taktika ne urodi plodom, otvoreno razgovarajte s njom i blago joj, bez optuživanja, kažite da razumijete njenu radost, ali da biste sad malo razgovarali o stvarima koje vas zanimaju ili događajima u vašem životu, možda o planovima za neki izlet.
Da budem posve iskrena, vaše prijateljstvo je u opasnosti. Postoji velika vjerojatnost da će se vaša prijateljica nakon ovoga naljutiti na vas. Teško je očekivati od osobe koja ne vidi da vas godinama zlostavlja da će odjednom progledati i priznati da je pogriješila. Zapravo, sukob oko vjerojatno najemotivnije teme za nju, mogao bi joj izazvati pravi uragan u glavi.
Ali budite svjesni da niste u ničemu pogriješili. Ako se naljuti i bude vas izbjegavala, nemojte forsirati razgovor odmah. Dopustite joj da se smiri i da razmisli. Nakon nekog vremena, nazovite je ili joj pošaljite poruku. Kažite joj koliko vam je važno vaše prijateljstvo i da želite da ono ostane čvrsto i sretno. Druženja bi trebala biti užitak svima, a ne samo njoj. Sretno i javite kako je prošlo. Ksenija
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
