Draga Ksenija: Majka želi u dom, a brat joj to želi zabraniti

Draga Ksenija, moja majka se prije 12 godina upisala na listu čekanja za gradski dom za umirovljenike i sada joj se napokon ukazala prilika da uđe u njega. Ona je spremna na taj korak i smatra da bi joj život u domu, koji se nalazi u središtu grada, bio puno bolja opcija.

Majka je još uvijek relativno pokretna i može sama obaviti sve što joj je nužno, no veći dio dana provodi sama u stanu. U domu bi imala društvo svojih vršnjaka, a imala bi i sadržaje koji bi joj ispunili dan. Još uvijek je radoznala i željna života. Svojevremeno sam je nagovarala da preseli k meni, ali ona to doživljava kao gubitak samostalnosti.

U cijeloj ovoj priči problem je moj brat koji živi u jednoj susjednoj državi. Smatra da je odlazak majke u dom sramotan i iznimno je agresivan prema meni, pokušavajući me prisiliti da je odgovorim od te ideje. Ne znam kako mu objasniti da to nije njegova odluka. Što vi mislite? Cura iz grada

Ksenijin odgovor: Vrijeme je da brat prestane zlostavljati vas i majku

Draga Curo iz grada, vaša majka je odrasla, poslovno sposobna osoba. Samim tim bi pristojni ljudi trebali prestati preispitivati njezinu volju, a kamoli je lomiti na silu. Ona je donijela svoju odluku, a na vama, kao njenoj obitelji, je da tu odluku poštujete.

Vi ste, pretpostavljam, pripadnica takozvane “sendvič” generacije, najopterećenije generacije žena ikad. Još uvijek radite, a nakon što ste odgojili djecu, sada bi se od vas očekivalo da odmah počnete brinuti o staroj majci i unucima. Uz posao, normalno.

Ali vremena su se promijenila. Više ne živimo u višegeneracijskim domaćinstvima gdje je žena bila domaćica, skrbnica djece, supruga, unučadi, suprugovih roditelja, a nekad još i svojih roditelja. Danas ljudi imaju izbor, misle na svoju djecu pa si na vrijeme osiguravaju pomoć u starosti, ako su dovoljno odgovorni i imaju tu mogućnost.

Vaš brat očito gaji vrlo zastarjela shvaćanja i brine se o tome “što će selo reći” ili možda nosi u sebi neku neriješenu grižnju savjesti prema majci. To nije rijetkost, jer i na našoj Facebook stranici primjećujemo mnoštvo komentatora koji to što su se brinuli o starim roditeljima koriste da bi se prikazali boljim od drugih, a pri tome ni ne spominju što je bila želja tih roditelja.

U ovoj situaciji važno je da bratu na miran način i bez optužbi pokušate objasniti koliko je pogrešno misliti da su domovi ili naselja za umirovljenike nešto loše. Za vašu majku dom je sloboda, a za mnoge starije ljude koji na silu žive sa svojim obiteljima domovi bi bili spas. Eto, netko je i to morao reći.

Domova ima svakakvih, a prema vašem pismu mogu zaključiti da će vaša majka biti u ustanovi koja će zadovoljiti njene potrebe koje su sada nezadovoljene. Pogledajte samo gradski dom na Iblerovom trgu. Štićenici imaju na raspolaganju frizerske salone, terase kafića koje ih okružuju, balkone pune cvijeća koje njeguju, odlaze u knjižnice, organizirane izlete, kazališta i kina su im na pet minuta hoda, a sa svake strane doma imaju po jedno tramvajsko stajalište. Pa to je bolje od studentskog života! Vaša majka bi tamo imala društvo, aktivnosti i okruženje koje bi joj pružalo više kvalitete života nego što to sada ima.

I najvažnije, ako se vašoj majci u domu ne bude svidjelo, može se jednostavno vratiti svom starom životu. To se zove mogućnost izbora i valja je prakticirati što češće. Sloboda izbora je zastrašujuća nekima jer je vezana uz odgovornost. Srećom, vaša majka nije takva. Ona je donijela odluku za koju misli da će poboljšati njezin život i ne želi propustiti priliku koju je posijala prije 12 godina.

Na kraju, postavite bratu pitanje: misli li se on osobno brinuti o majci kada joj bude potrebna pomoć? Ili bi to, po prirodi stvari, prepustio vama? Vjerujem da će, nakon što ga to upitate, prestati maltretirati i vas i majku. Vašoj majci želim što bržu i bezbolniju prilagodbu na život u domu. Ksenija