Dr. Branka Tonković (80): Nedostajat će mi pacijenti, ali stvarno bih u mirovinu

“Imam 80 godina. Ja sam u mirovini, međutim, mirovinu sam stavila u mirovanje i sada radim.” Bile su dovoljne samo te dvije rečenice u RTL-ovom prilogu o prosvjedu liječnika na otoku Krku da zaintrigiraju hrvatsku javnost. Tko je ta liječnica? Zašto radi u tako ozbiljnoj dobi puno radno vrijeme u ordinaciji obiteljske medicine? Zato jer nema tko drugi, a pacijenti zaslužuju zdravstveni skrb, doznajemo od nje same. Ni sama ne broji koliko je godina u službi naroda.

“Teško je reći jesam li najstarija aktivna liječnica. Možda ipak nisam”, kaže u razgovoru za MojeVrijeme.hr dr. Branka Tonković, specijalistica obiteljske medicine, koja se prvi puta umirovila prije 12 godina. Pa ipak, tih 12 godina malo je uživala u mirovini, budući da je nastavila raditi. “Zadnje dvije godine mijenjam liječnicu koja je na porodiljnom”, kaže.

“Kad sam se umirovila, željela sam raditi na zamjenama jer mi je nedostajao moj posao. Nije da mi nije dobro došla plaća umjesto mirovine. Manje-više mirovinu sam stavljala u mirovanje i primala sam samo punu plaću. Rad na na pola radnog vremena u obiteljskoj medicini je neizvediv. Jednostavno moram raditi puno radno vrijeme. Tako da ni ne znam kolika će mi biti mirovina”, govori nam uz smijeh ova rođena Osječanka koja je veći dio radnog vijeka provela u Delnicama u ordinaciji opće medicine. Radila je i u Hrvatskoj vojsci, a zadnjih 12 godina brine o pacijentima na Krku.

“Volim pacijente, moje godine nisu nikada bile problem”

U razgovorima s pacijentima doznajemo da je dr. Tonković izrazito posvećena svojem liječničkom zvanju, da voli pacijente i da se stalno educira te da prati trendove u medicini. “Ja se stvarno veselim pacijentima. Volim ih sresti i razgovarati s njima”, potvrđuje nam. Pacijenti joj, dodaje, nikada nisu uskraćivali povjerenje zbog njenih godina. “Nisam nikada osjetila nikakvu diskriminaciju. Stvarno me prihvaćaju.”

Ipak, dodaje, misli da je dovoljno dala svome zvanju. Odlazak u onu, kako kaže, “pravu mirovinu”, planirala je za iduću godinu. Osim ako se ne ponovi situacija da se nitko drugi neće moći skrbiti o pacijentima. “Kazala sam kolegici koja vodi opću medicinu u Domu zdravlja Krk da imam 80 godina i da bih mogla umrijeti na radnom mjestu. Odgovorila mi je nek’ ništa ne brinem jer je ona mrtvozornica”, prepričava nam anegdotu s radnog mjesta.

Obiteljski liječnici su bili dugo zapostavljeni

No, kako smo došli u situaciju da umirovljenici na svojim leđima drže sustav obiteljske medicine? “Nije to od jučer. Prije dosta godina je krenula loša politika prema obiteljskoj medicini. Liječnici se uopće nisu slali na specijalizaciju obiteljske medicine. Tek tu i tamo netko. Velik dio liječnika je nastojao dobiti specijalizaciju u bolnicama. Potom je došlo iseljavanje, a uz to su obiteljski liječnici bili najslabije plaćeni među liječnicima”, objašnjava nam i dodaje: “U zadnje vrijeme vrag je odnio šalu pa obiteljskim liječnicima u zabačenim krajevima i udaljenim otocima kao pogodnost nude stan, dakle nešto pored plaće.”

Iako stvari idu “na sitno” nabolje, lako im nije. “Liječnike se opterećuje bez naknade. Primjerice, na Krku je bilo šest turističkih ambulanti pa je to spalo na jednu ambulantu. Ove godine do danas nije bilo niti jedne. Svi turisti su dolazili k nama i nastao je kaos. Sad su našli rješenje”, opisuje razlog za nedavnu pobunu krčkih liječnika.

Mirovina ipak neće biti mirovanje

A ona prava mirovina? Kako je ova požrtvovna liječnica zamišlja? “Sigurno će mi nedostajati rad s pacijentima. Ali znam da ću pratiti edukacije, polagati testove, skupila sam dovoljno bodova pa ću iduće godine ponovno obnoviti licencu.”

“Osim toga, više ću čitati, ranije nisam imala vremena. Radila bih i fizički, ali sam ograničena zbog operacija kralježnice i kukova“, navodi dr. Tonković i dodaje da se na Triglav popela čak četiri puta.

“Tako sam i djecu odgojila. Sin je zaljubljenik u skijanje i planinarenje. Da nisam fizički ograničena, još bih svašta mogla raditi. Ali što mogu, i ovako ću sigurno uživati u mirovini”, zaključuje. I mi joj želimo dugu i sretnu mirovinu. Onu pravu.