Nakon što joj je suprug preminuo od Alzheimerove bolesti, gospođa Barbara bila je očajna i klonula je u svakom pogledu. Njezina kći više nije mogla gledati kako se upropaštava i srlja u bolesti pa joj je našla posao.
“I sama sam uvidjela da moj životni stil neće izaći na dobro i dopustila sam kćeri da me gotovo prisili da se zaposlim. Raspitala se u za posao u supermarketu u i ona radi i pozvali su me na razgovor. Na početku mi je bilo strašno teško jer sam morala napraviti puno koraka u danu, a nisam imala nimalo kondicije”, piše umirovljenica Barbara na stranicama za razmjenu iskustava Quora.
Unatoč tome, od prvog je dana zavoljela svoj novi posao. “Radim kao kupac za one koji kupuju preko interneta. Kad netko napravi online narudžbu namirnica, zazvoni mi poslovni mobitel. Pokaže mi se narudžba i počinjem prikupljati namirnice koje žele. Spremim ih u vrećice i stavim u hladnjak ili zamrzivač. Kasnije, kada kupac dođe po njih, telefon mi opet zazvoni. Sada prikupim sve vrećice, stavim ih na kolica i dostavljam ih kupcu. Često ljudima pomognem i nositi vrećice do auta”, objasnila je.
Osjećam se zdravstveno bolje
Kada ne ispunjava online narudžbe, pomaže blagajnicama stavljati namirnice u vrećice, ili ide na parking kako bih pregledala i složila kolica, te vratila u red one koje kupci nemarno ostave po parkiralištu. “Sve u svemu, ovo nije lak posao, naporan je u fizičkom smislu. Kod kuće imam fitness traku za trčanje i brzo hodanje, ali sada na traci vježbam manje, a u boljoj sam kondiciji nego ikad.”
“Postala sam snažnija, izdržljivija. U početku sam jedva mogla raditi četiri sata u komadu. Sada radim i po pet sati i još uvijek nisam potpuno iscrpljena na kraju smjene. Imam artritis u koljenima i palčevima i bolest nije nestala, ali gibanje znači da me boli puno rjeđe”, piše oduševljeno.
Novac koji zaradi nije joj dovoljan za luksuzan život, ali je više nego dovoljan uz mirovinu. “Mirovine su premale za dobar život, pa štedim od plaće za crne dane kad ne budem mogla raditi. Plaća mi naravno dođe kao melem na ranu kad imam neke veće popravke po kući ili mi ode neki kućanski aparat. Čak si mogu priuštiti i dva dana toplica”, napisala je.
Sve se stigne, kad se hoće
“Obožavam svoje kupce, i volim svoje kolege s posla. Spora sam, i nisu baš uvijek zadovoljni kako nešto odradim. No, imam takvu volju za rad da mi sve oproste. Vide da se trudim izbjeći pogreške koje bi mogle prouzročiti probleme i da jako pazim da nešto krivo ne stavim u vrećicu.”
“Nikad ne sjednem besposleno, uvijek tražim nešto što bih mogla raditi. Gotovo uvijek sam spremna prihvatiti dodatnu smjenu. Dobro se slažem sa svima i pokušavam ih nasmijavati. Ne kasnim i ne uzimam bolovanje osim ako sam stvarno bolesna, a srećom je to jako rijetko. Ostati ću dulje zdrava baš zato što radim ovaj meni odličan posao.”
“Nisu svi u mojim godinama dovoljno zdravi da bi mogli podnijeti zahtjeve ovog posla, ali mogu pronaći posao s manje podizanja i manje hodanja. Mislim da je za mnoge u mirovini bolje raditi na četiri sata, nego sjediti kod kuće. Još uvijek će stići popiti kavu, zaliti cvijeće, pročitati knjigu i zagrliti unuke”, napisala je ova optimistična umirovljenica.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
