Draga Ksenija, osjećam veliku tugu i kršćanski sram prema nekim stvarima koje danas vidim oko sebe. Ja sam baka koja cijeli svoj život posvećuje unucima. Svaki vikend nam sin ostavi djecu i mi ih čuvamo. To su za nas trenuci ispunjeni ljubavlju. Unuke volim više nego sam voljela djecu. Tko to nije probao, ne može znati što je ljubav.
Zbog naša dva mala anđela, kuća nam je puna života, smijeha i radosti. Prošlo i ovo ljeto smo ih uzeli na duže vrijeme, osjećamo se blagoslovljeno jer možemo pomoći sinu i snahi da se odmore, a mi uživamo u svakom trenutku s našim unucima. Da me nazovu u ponoć, ja bih na jednoj nozi dohopsala paziti svoje male sreće.
I zato pitam: što se dogodilo s današnjim bakama? Kao da su poludjele! Moja prva susjeda, na primjer, stalno je na izletima. Cijelo ljeto provodi s penzionerima u Crikvenici, dok njezini unuci čame kod kuće s nekom plaćenom djevojkom koja ih čuva.
Da stvar bude još gora, stalno naručuje novu robu preko interneta, misleći da je mlada cura čim obuče nešto novo. Kako joj to može biti važnije od vremena provedenog s unucima? Ne mogu shvatiti kako netko može zanemariti svoju obitelj zbog nekakvih izleta i mode. Ja se nikad nisam ni šminkala ni modirala, uvijek su mi moja djeca bila važnija od svega toga. Danas jednako pazim na unučad i ništa mi ne fali.
Još me više zapanjuje druga susjeda. Ona stalno ide na planinarenje, povlači se po planinarskim domovima s tko zna kakvim sumnjivim društvom, dok njezin muž ostaje kod kuće, čuva unuke dok kćer radi, kuha im i pere. Kako žena može tako poniziti svog muža i svoju obitelj? Meni to nije normalno. Kakva bih ja baka bila da ostavim svog muža da radi sve te stvari dok se ja provodim s nekim nepoznatim ljudima? Ne bih to nikad učinila i pljunula bih na samu obitelj kakvu nam je Bog dao.
Po mom mišljenju, takve žene nisu prave bake. One misle samo na sebe, na modu, šminkanje i zabavu. Često se ponašaju kao žene lakog morala, više ih zanima kako će izgledati i gdje će se zabaviti nego što im je stalo do obitelji. Kako se ne boje Boga? Njihova djeca i unučad se muče, a one se zabavljaju, plešu po mjesnim zajednicama, dok ih na svetim misama nikada ne vidim. Kakva bih ja baka i žena bila da ne pazim na svoje unuke, da ih ne učim bogobojaznosti i ne odgajam u vjeri? Čiji je to posao, ako nije bakin?
Nema veće sreće na svijetu nego kad mi moja unučica dođe, zagrli me i kaže da sam “najbolja bakili na svijetu”. Moji unuci nemaju nikakve tajne preda mnom, sve mi povjere. Od njih saznam više o tome što se događa u njihovom domu, s mojim sinom, snahom, pa čak i s njezinim roditeljima, nego što mi sam sin ikada kaže. To su trenuci kada osjećam koliko sam važna u njihovim životima i to mi daje snagu i radost za svaki novi dan.
Džaba tim drugim bakama sve te pročitane knjige, visoke škole, predstave, izleti i nova roba o kojima pišu, kad nemaju ljubav svojih unuka. Ja mislim da sam puno sretnija od njih, i imam veliku žalost za takve osobe koje nemaju nikakvu svrhu u životu. Jer na kraju krajeva, jedino što vrijedi na ovom svijetu je ljubav i briga za obitelj. Tko će im pružiti čašu vode jednog dana kad budu nemoćne? Žao mi je ako sam nekoga uvrijedila, ali tako je. Imam pravo reći svoje mišljenje bez da me se napada. Sretna Baka
Ksenijin odgovor: Mogu se voljeti i moda i unučad, nije nužno biranje
Draga Sretna Bako, hvala vam što ste podijelili svoje misli i osjećaje sa mnom. Vaša požrtvovnost i ljubav prema unucima je vrijedna divljenja, ali dopustite mi iznijeti malo drugačiju perspektivu na situaciju koju ste opisali.
Svaka osoba ima svoje načine na koje izražava ljubav i brigu prema svojoj obitelji. Neke bake cijeli svoj život vide u unucima i to smatraju najvećom srećom. Druge možda osjećaju da im vrijeme provedeno na izletima, u planinama ili u drugim društvenim aktivnostima omogućava da budu zadovoljnije i ispunjenije osobe. To ne znači da one manje vole svoju obitelj, već da pronalaze ravnotežu između brige za obitelj i vlastitih potreba.
Danas bake imaju puno više mogućnosti nego što su naše bake imale i zato imaju posve drugačije živote. Mnoge od njih uživaju u društvenim aktivnostima, učenju novih vještina, modi. To im donosi osjećaj zadovoljstva i samopouzdanja, ali to ne znači da ne vole unučad. Može se voljeti i moda i unučad, i iskreno govoreći, malo sam šokirana vašim zastarjelim rezoniranjem.
Svatko ima pravo živjeti svoj život onako kako najbolje osjeća da treba. Kada kudite svoje susjede, pomislite da su njihove aktivnosti način na koji one pronalaze unutarnji mir i sreću, što im omogućava da budu bolje bake kada se vrate kući. Što onda ako djed kuha i pere unučadi, čuva ih dok im je majka na poslu? Nije to nikakvo poniženje, već ravnopravno partnerstvo.
Što se tiče vjere i bogobojaznosti, one su važan dio života mnogih ljudi, ali također je važno ne suditi druge prema njihovoj osobnoj duhovnosti ili načinu na koji žive svoju vjeru. Svaka osoba ima svoj put i način na koji se povezuje s duhovnim aspektima života.
Na kraju, važno je da svatko od nas pronađe vlastiti izvor sreće i smisla. Vašu ljubav prema unucima ne može vam nitko oduzeti. Ali, ako već kažete da ste kršćanka, morate otvoriti srce za mogućnost da i druge bake, premda možda žive drukčijim načinom života, također pronalaze svoje vlastite izvore sreće i ljubavi. Ljudi su puno više od funkcije prokreacije. Različitost nas obogaćuje. Idite u miru. Ksenija
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
