Uzrujana, iscrpljena i neispavana, očiju natečenih od plakanja, ispričala nam je gospođa Anđela iz Zagreba da im se u obitelji dogodila tragedija. “Jako sam se veselila mirovini i samo sam o tom pričala, a 39-godišnja kći mi se tada već neko vrijeme žalila da se ne osjeća najbolje. Ima dvoje djece i puno je radila pa smo tome pripisivali umor, gubitak kilograma i gastritis”, ispričala nam je.
Savjetovala je potom kćer da ode napraviti krvnu sliku. “Otišla je privatno da ne čeka, a kad je došla uredna krvna slika, odahnuli smo, svi su parametri bili u redu. No, nakon nekoliko mjeseci vidno joj se pogoršalo stanje. Tada ju je liječnica opće prakse poslala na nekoliko specijalističkih pregleda. Na kraju se otkrilo da ima rak”, govori nam.
Kći po bolnicama
“Što da vam kažem. Na dan kad je saznala da ima rak koji se, doduše tek početno, počeo širiti, imala je kupljenu ulaznicu za koncert. Ja sam pak za dva dana s kolektivom trebala proslaviti odlazak u mirovinu, organizirala sam plate, kolače i piće. Kad sam doznala da mi je kći tako ozbiljno bolesna, bila sam kao u nekom bunilu. Taj oproštaj od kolega mi je i danas kao u magli, tako sam se osjećala još jedino kad sam pokopala majku”, ispričala je iskreno.
“Kći je bila hitno operirana i mora na zračenja, uzima lijekove. Malo joj je dobro, pa bukne alergija, pa se smiri i tako u krug. Nalazi su joj dobri, ali je često u bolnici. Preuzela sam brigu za unuke, to je najmanje što mogu napraviti, da im skuham, operem, opeglam i razvozim ih. I zet to sve radi, naravno, ali on ima zahtjevan posao pa sam sa suprugom podmetnula leđa koliko god je moguće”, kaže.
Brižna majka, baka i punica
“Rodbina i prijatelji me zovu, više sam umorna od prepričavanja svega. Neki se ponude pomoći, neki se samo raspituju za simptome, u strahu za sebe i svoje. Svašta čovjek doživi u ovako teškim situacijama. Po danu guram, jaka sam, po noći plačem i molim se za nju, da ozdravi potpuno. Ne štedim ni eura da joj pomognem, ušteđevinu sam dala na vitamine, pripravke, prirodnu hranu, djecu. Samo da nam ozdravi”, govori, kao što bi svaka majka govorila i napravila.
Razmišljaju sada, kaže, bi li se kći trebala vratiti na isto odgovorno radno mjesto, gdje je vodila tim ljudi. “Sve to čovjeka na kraju iscrpi, rintaj na poslu, rintaj kod kuće, zaboraviš jesti i piti. Jela je čokoladu umjesto gableca. Ne bi smjela dati otkaz, nije dobro ni biti doma u četiri zida, bolesti unatoč. Kad prođe sve terapije i malo ojača, tražiti će premještaj na manje stresan posao, nema veze što će joj plaća biti manja. Sve će na dobro, uvjeravam se svaki dan iznova. Želim ostati jaka, da joj budem podrška”, kaže nam na rastanku gospođa Anđela.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
