Da je trebala platiti smještaj, umirovljenica Jasenka iz Zagreba, priča nam, ne bi vidjela mora. “Živim sama i primam 448 eura mirovine. Što je to za samca? Režije ljeti plaćam oko 80 eura, već smo na 350. Ostalo ode na hranu, lijekove, ako se nešto po stanu pokvari ili na cipele. Ove godine potrošila sam podosta na moru, otišla sam jer mi je zetova majka ponudila svoj apartman na deset dana, da budem tamo s dvije unuke. Ona i muž su morali za Zagreb zbog pregleda”, govori nam.
Uz najbolju organizaciju, na put i boravak na Krku potrošila je tristotinjak eura. “Povratnu kartu autobusom platila sam nekih 60 eura. Nije mi imalo smisla nositi hranu odavde, pa sam prvi dan u marketu na osnovne stvari potrošila oko 30 eura. Dnevno sam s unukama trošila oko 20 eura za kruh i nešto svježeg povrća za kuhanje, koju voćku, kavu na plaži, a navečer smo išle svaka na kuglicu sladoleda.”
Srdele kao spas
“Spašavale su me srdele u ribarnici po 5 eura, a ostala riba mi je bila skupa. Ali opet kad zbrojite sve nabrojano, što smatram jako skromnim, opet mi je sve skupa otišlo 290 eura. S tim da moram reći da sam djeci, koja su u dobi od osam i deset godina, kupovala samo sladolede te sam im kuhala, a roditelji su im ostavili džeparac da mogu s prijateljima na sok i tu i tamo su si kupile krafnu na plaži”, doznajemo od ove umirovljenice.
“To je to od mog mora. Nije to neki odmor, čovjek je napet kad nije u svojoj kući, a čim izađe na cestu, sve košta, gdje god se okreneš. Pa ipak, po lijepom osim plivanja pamtim još i dvije večeri kad je u mjestu bila svirka pa sam uživala sjedeći na zidiću, dok su se djevojčice zabavljale i plesale s drugom djecom. Te dane smo ostale vani skoro do ponoć. Ali iskreno, bilo se lijepo vratiti kući. Iznad svega volim svoju rutinu i svoj mir”, kaže.
Klimu gasi jer se boji računa
Na pitanje ne smetaju li joj zagrebačke nesnosne vrućine ovog ljeta, kaže da ne štedi baš previše na klimi jer ima problema s tlakom. “Namjestim klimu na 23 i radi mi neprekidno do kasno navečer. Preko noći je ugasim, ali samo zato što se bojim računa. Živim na sedmom katu ispod ravne ploče i nije za izdržati, no prosječan hrvatski umirovljenik ne može se hladiti do mile volje”, ispričala nam je gospođa Jasenka.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
