Umirovljeni roker: ‘Ode moj motor, morao sam ga prodati da platim račune’

Naš umirovljeni čitatelj, koji se potpisao s “Roker”, doživio je nešto za što je mislio da nikada neće doživjeti: u financijskoj stisci prodao je svoje blago, svoj motor. Morao je, a sve kako bi podmirio nagomilane račune jer je imao većih troškova.

“Sramota da mi Hrvati u penziji hodamo po rubu životne provalije i to evo konkretno ja s 42 godine staža. Prijatelj mi živi u Austriji i ne može vjerovati da smo toliko jadni da u mirovini moramo dodatno raditi da bi samo malo podnošljivije živjeli. Morao same prodati i motor kako bih podmirio sve račune. Gdje smo to mi umirovljenici u ovoj stvarno divnoj domovini, koju volimo do neba. Na dnu smo”, smatra naš umirovljenik Roker.

Marinko: 420 eura za 39 godina

Gospodin Marinko otišao je u prijevremenu mirovinu s punih 39 godina radnog staža i 61 godinom života. Unatoč tako dugom stažu, ne može se pohvaliti mirovinom. “Radio bih bio još, ali sam ostao bez posla i nisam se više uspio vratiti u svijet rada. Za kaznu primam 420 eura mirovine, uz penalizaciju od 18.2 posto. To je za nas prijevremene koji smo ipak odradili 39 godina, sramotno.”

“Najgore od svega je što su cijene unatrag nekoliko godina za neke stvari čak utrostručene, a mirovine su uskladili za svega nekoliko posto. Tragedija”, napisao je kratko i jasno čovjek koji je, ponoviti ćemo, radio 39 godina za 420 eura s kojima jedva krpa kraj s krajem.

Ivica: Gdje je moj novac iz II. stupa?

I gospodin Ivica teško živi, a u svom jadu još mora razmišljati o nepravdi koju osjeća. O tome nam piše: “Zašto nama koji smo kratko vrijeme bili u drugom mirovinskom stupu nije vraćen novac kao što je obećano? Zvao sam mirovinsko i postavio im to pitanje, ali sam dobio tek mrzovoljan odgovor da se nama to isplaćuje mjesečno kao dodatak na mirovinu. Tražio sam da mi netko objasni gdje se to vidi i koliko to iznosi i ponovno sam dobio drski odgovor da je meni sve riješeno. Nepravda”, požalio nam se gospodins.