‘S kćeri sam se pomirila nakon 4 godine. Ima nade za svakoga’

O najgorem razdoblju u životu za Daily Mail govorile su Leslie Glass i njezina kći Lindsey Glass koje četiri godine nisu bile ni u kakvom kontaktu. Dugi su, kažu u ispovijesti, bili dani, tjedni, mjeseci i godine prije nego što su, svaka sa svoje strane, zatomile vlastiti ego i priznale svoje nesavršenosti, zamjeranja, nesvjesne loše obrasce ponašanja.

“Zaglavile smo u kolotečini, stalno smo vikale jedna na drugu. Kad je kći nestala iz mog života, doslovce preko noći, mislila sam da sam je zauvijek izgubila. Osjećala sam se kao da sam izgubila blisku osobu, baš onako kako sam se osjećala s 27 godina kad mi je umrla mama. Zaista sam mislila da je moj život gotov, da više nemam zašto nastaviti dalje”, izjavila je majka Leslie.

Prekid kontakata u porastu

Unatoč destrukciji koju uzrokuje, prekid odnosa s roditeljem sve je češća pojava. Daily Mail piše da je jedna od pet obitelji u Velikoj Britaniji pogođena otuđenjem te da ta brojka još raste. Razlozi za prekid kontakta su različiti koliko su različite i obitelji, ali psiholozi smatraju da tiha epidemija otuđenja od roditelja leži u rastućoj svijesti o tome da teški odnosi mogu utjecati na naše mentalno zdravlje.

Obiteljske trzavice stare su koliko i svijet, ali danas je prihvatljivije nego ikad okrenuti leđa rodbini s kojom se ne slažemo najbolje. Na društvenim mrežama uočljiva je gotovo masovna podrška odrasloj djeci koja su odlučila odbaciti svoje roditelje iz raznih razloga. Kao i kod Leslie i Lindsey, podaci pokazuju da većinu tih prekida inicira (odraslo) dijete.

Naravno, mogu postojati ozbiljni razlozi za razdor, poput zlostavljanja (emocionalnog, verbalnog ili fizičkog). Do razdora često dolazi i kad se roditelji razvode, a dijete stane na stranu jednog od njih.

Nedavna američka istraživanja pokazuju da nesuglasice najčešće ipak nastaju oko temeljnih vrijednosti, što je potvrdila jedna od tri majke čija su se djeca otuđila. To se odnosi na stavove oko seksualne orijentacije, odnos prema novcu, mentalno zdravlje, odgoj, čak i politiku.

Ostaje golema praznina

No, koliko god mladi najjednostavnije rješenje vide u potpunom prekidu odnosa s roditeljima, tu se krije zamka. To potvrđuje i kći iz naše priče, Lindsey, koja priznaje da ju bijeg nije učinio sretnom.

Potom je majka rekla: “Svi želimo osjećati ljubav i prihvaćanje majke, upravo čeznemo za tim. Ako odustanemo od roditelja ili roditelj odustane od djeteta, to ostavlja ogromnu prazninu u životima jednih i drugih. Osobna sreća je važna, ali obiteljske spone su također važne. Danas se smatram sretnom što mogu prihvatiti svoju kćer čak i ako je teške naravi, i obrnuto.”

Za razliku od mnogih otuđenih roditelja i njihove djece, ove majka i kći prevladale su probleme u svom odnosu i danas su bliže nego ikad. Štoviše, zajedno su napisale knjigu “Preobrazba odnosa majke i kćeri” kako bi pomogle drugim ženama koje pate zbog otuđenja u obitelji. Osim u slučajevima ozbiljnog zlostavljanja, obje vjeruju da se svatko može pomiriti jer ako ima volje, ima i načina.

Glas nade

“Podijelile smo svoje bolno iskustvo jer vjerujemo da mnoge majke i kćeri trebaju glas nade”, rekla je kći Lindsey. “Glas koji kaže, u redu je biti u lošim odnosima i ne slagati se. U redu je ako ste na suprotnim stranama kad je riječ o stilu odijevanja, politici, kućnim ljubimcima, financijama, djeci. Ponekad zavada nije ničija krivnja. Ono što je važno je pronaći put natrag, ako ikako možete”, lijepo je sažela misli.

Srž problema

Njihov razdor dogodio se 2014. godine. Iako je Lindsey imala privilegirano djetinjstvo s obzirom na to da je njezin otac bio bankar, a majka uspješna autorica, tijekom tinejdžerskih godina je, nakon nekoliko životnih gubitaka, eksperimentirala s drogom i alkoholom. No, završila je vrstan fakultet i ostvarila se kao spisateljica, te je uspješno završila program odvikavanja od droge i alkohola. Ironično, kad su prekinule sve spone, majka i kći zajedno su radile na dokumentarcu o oslobađanju od ovisnosti.

U to je vrijeme, ispričale su, kći živjela kod majke u stanu jer je nakon razvoda živjela sama, što im je olakšavalo rad na dokumentarcu. Kći kaže: “Na žalost, imale smo tu dugogodišnju naviku vikanja, upiranja prstom jedna u drugu i zbilja nam je komunikacija bila katastrofalna. Krivila sam je za svaku nepromišljenu odluku koju sam donijela u životu – za kratkotrajan brak za koji nisam bila spremna u dvadesetima, probleme u karijeri, emocionalne probleme. Kad sam došla u tridesete, bila sam upravo bijesna na mamu.”

Potom se majka nadovezala: “Toliko smo se svađale da sam je pitala može li otići negdje na dva, tri dana, da se resetiramo. Samo sam trebala malo mira i osobnog prostora, ali ona je to shvatila kao da je izbacujem iz stana. Rekla sam jedno, ona je čula nešto drugo — i to je uzrokovalo razdor koji je mogao trajati do kraja naših života.”

Loš savjet psihoterapeutkinje

Kći se tada obratila psihoterapeutkinji. “Prvi savjet koji sam dobila bio je da prekinem sve kontakte s majkom. Rekla mi je da smo se nesvjesno povrijedile i da ne možemo napredovati zajedno. Da bih pronašla sebe, rekla mi je, moram se maknuti i biti sama. Tada mi je to imalo smisla, ali gledajući unazad, takav je rez bio previše ekstreman. Naime, otišla sam s koferom i nisam ostavila nikakav kontakt.”

“U početku sam osjećala mješavinu olakšanja i užasnutosti. Ali, to olakšanje nije trajno jer prekid svakog odnosa s majkom ide protiv svake stanice u vašem tijelu. Osjećate te divlje i zbrkane emocije tijekom svakog dana koje idu od krivnje do srama. Da mi je netko dao bolji savjet, vjerojatno bismo sjele i razgovarale, ovako sam uporno bježala od nje”, kaže kći.

Potom se majka nadovezala: “Bilo je grozno razmišljati o našem odnosu bez objašnjenja, konfrontacije, pomoći. Nisam znala je li mi kći dobro. Bila sam očajna i krajnje zabrinuta, ali i ljuta. Kako mi je to mogla učiniti? U prvih nekoliko mjeseci tugovala sam kao da je otišla zauvijek. A kad vas dijete napusti, osjećate i neopisiv sram. Bila sam slobodna od svađa, ali ta sloboda bila je gorka. Nije bilo lako otpustiti bol i nisko samopoštovanje jer ste neuspješni kao mama. Iako sam patila u tišini dok je Lindsey zapala u drogu i alkohol, svima sam rekla kad me napustila. Žalila sam se i cijeli svijet je znao za to, nisam se mogla suzdržati. No, bilo je mnogo trenutaka kada sam se osjećala vrlo usamljenom.”

Patile su obje. Kći je pronašla stan i novi posao. “Plakala sam svaki dan. Osjećala sam kao da mi nedostaje pola udova. Majčin dan, Uskrs, Božić, bili su su strašni dani za mene. Mama super kuha i uspomene na kuhanje i naša putovanja izvirale su cijelo vrijeme. To me toliko pogodilo da sam imala suicidalne misli. Nazvala sam oca i rekla mu to pa me hitno odveo liječniku koji me stavio na lijekove. Srećom. Godine su prolazile, i naposljetku sam shvatila da više nisam ljuta na mamu, čak sam počela prihvaćati svoju ulogu u našem razdvajanju, umjesto da se samo osjećam povrijeđenom”, rekla je.

Pomirenje nakon 4 godine

I onda je malo po malo krenulo veliko pomirenje. Bile su spremne jer su prije toga obje poradile na sebi i vlastitoj sreći, pa su bile otvorene za daleko bolji odnos. Kći je bila ta koja je prva majci poslala smiješan video sa psima. Slanje pozitivne vibre uvijek je dobar prvi korak, slažu se obje. Kasnije su se počele zvati na mobitel, otprilike jednom tjedno.

Priznale su si vlastite greške, ali i rekle što misle jedna o drugoj. Ovaj put nije bilo mjesta tome da jedna prekine drugu dok govori. Mama potom kaže: “Odlučile smo i napisati kako vidimo sebe u našem odnosu. Ja sam se opisala kao ljubazna, suosjećajna, topla majka koja je u svemu potpora svojoj kćeri. Kći mi je na to rekla da zapravo nemam nikakvu širinu pogleda, da mislim da uvijek sve znam i da znam biti hladna kao led. Molim? Ova nježna ja? Koja pljuska, zaslužena. Drage mame, pitajte se kolike se vidite onakvima kakvima vas vide vaše kćeri. Nas je to zbližilo”, rekla je majka..

Drugi korak, nakon pismenog iznošenja viđenja sebe, svaka je prihvatila svoju ulogu u konfliktu, bez nadmetanja i drame. “Napravila sam to zbog straha/srama…” glasili su počeci njihovih rečenica.

Treći korak je bio iskren razgovor o tome što kći vidi kao problem tijekom odrastanja. Nevela je tešku srednju školu i druge aktivnosti s čime se teško nosila uslijed emocionalnih previranja, a majka je sve uzela pod obavezno i nije dopuštala odstupanja. Tu je krenulo eksperimentiranje s drogom i alkoholom i potpuno nerazumijevanje majke za uzroke koji su ležali u psihičkom vihoru kćeri. Majka je priznala da je bila stroga iz straha za nju, a kći je priznala da joj je tajila probleme također iz straha da će je previše uzrujati i zabrinuti.

Naposljetku, naučile su komunicirati. Prije su prekidale jedna drugu u razgovoru, a sada se slušaju i pokušavaju razumjeti jedna drugu prije nego što planu. Šest godina nakon pomirenja nastavljaju njegovati svoj odnos i to ih čini ispunjenima i sretnima. Svima poručuju: Ne odustajte!