Provodimo trećinu života spavajući. A četvrtina našeg vremena provedenog u snu troši se na sanjanje. Dakle, za prosječnu osobu koja živi 2022. godine, s očekivanim životnim vijekom od oko 73 godine, to je nešto više od šest godina provedenih u snima.
Ipak, s obzirom na važnu ulogu koju sanjanje ima u našim životima, još uvijek premalo znamo o tome zašto sanjamo, kako mozak stvara snove i, što je najvažnije, što snovi znače za naše zdravlje. Posebno, što znače za zdravlje mozga.
“Moje istraživanje iz 2022., objavljeno u Lancetovom časopisu eClinicalMedicine, pokazalo je da naši snovi mogu otkriti iznenađujuću količinu informacija o zdravlju mozga. Konkretno, pokazalo je da česti loši snovi i noćne more tijekom srednjih ili starijih godina mogu biti povezani s povećanim rizikom od razvoja demencije”, kaže za ScenceAlert Abidemi Otaiku, znanstvenik sa Sveučilišta u Birminghamu.
Analizirao je podatke iz tri velike američke studije o zdravlju i starenju. One su uključivale više od 600 ljudi u dobi između 35 i 64 godine te 2.600 ljudi u dobi od 79 i više godina. Svi sudionici su na početku istraživanja bili bez demencije i praćeni su u prosjeku devet godina za skupinu srednjih godina i pet godina za starije sudionike.
Na početku istraživanja sudionici su ispunili niz upitnika, uključujući jedan koji je pitao koliko često sanjaju loše snove i noćne more. “Analizirao sam podatke kako bih otkrio jesu li sudionici s većom učestalošću noćnih mora na početku studije imali veću vjerojatnost za kasnije doživljavanje kognitivnog pada (brz pad pamćenja i sposobnosti razmišljanja) i dijagnosticiranje demencije”, kaže Otaiku.
Otkrio je da su sudionici srednje dobi koji su doživljavali noćne more svake sedmice, imali četiri puta veću vjerojatnost da će doživjeti kognitivni pad (prethodnicu demencije) tokom sljedećeg desetljeća, dok su stariji sudionici imali dvostruko veću vjerojatnost da će im biti dijagnosticirana demencija.
Bitne razlike među spolovima
Zanimljivo je da je veza između noćnih mora i buduće demencije bila mnogo jača kod muškaraca nego kod žena. Na primjer, stariji muškarci koji su imali noćne more svakoga tjedna, imali su pet puta veću vjerojatnost da će razviti demenciju u usporedbi sa starijim muškarcima koji nisu imali loše snove. Kod žena je, međutim, povećanje rizika bilo samo 41 posto. Vrlo sličan obrazac postoji i u skupini žena srednjih godina.
Sveukupno, ovi rezultati sugeriraju da česte noćne more mogu biti jedan od najranijih znakova demencije koji može prethoditi razvoju problema s pamćenjem i razmišljanjem nekoliko godina ili čak desetljeća, posebno kod muškaraca.
Jesu li noćne more uzrok ili posljedica demencije?
“Alternativno, moguće je da redoviti loši snovi i noćne more mogu čak biti uzrok demencije. S obzirom na prirodu ove studije, nije moguće sa sigurnošću reći koja je od ovih teorija točna. Ipak, glavna implikacija ostaje ista, a to je da redoviti loši snovi i noćne more tijekom srednjih i starijih godina mogu biti povezani s povećanim rizikom od razvoja demencije kasnije u životu”, tvrdi ovaj znanstvenik.
Dobra vijest je da se ponavljajuće noćne more mogu liječiti. Lijekovi protiv noćnih mora već su pokazali smanjenje nakupljanja abnormalnih proteina u mozgu, a koji su povezani s Alzheimerovom bolešću. Također su zabilježeni slučajevi koji pokazuju poboljšanje pamćenja i sposobnosti razmišljanja nakon liječenja noćnih mora. Ti nalazi sugeriraju da liječenje noćnih mora može pomoći u usporavanju kognitivnog pada i sprječavanju razvoja demencije kod nekih ljudi. Ovo će biti važan smjer za istraživanje u budućnosti.
“Sada namjeravam istražiti eventualnu povezanost noćnih mora s povećanim rizikom od demencije i kod mladih ljudi. Ovo bi moglo pomoći u određivanju uzrokuju li noćne more demenciju ili su jednostavno rani znak”, kaže Otaiku pa dodaje: “Također planiram istražiti mogu li druge karakteristike snova, poput učestalosti sjećanja na snove i njihove živopisnosti, također pomoći u određivanju kolika je vjerojatnost da će ljudi razviti demenciju u budućnosti.”
Ova istraživanja mogla bi, ne samo pomoći u rasvjetljavanju odnosa između demencije i sanjanja te pružiti nove mogućnosti za ranije dijagnoze i moguće ranije intervencije, nego bi također mogla rasvijetliti prirodu i funkciju tog tajanstvenog fenomena kojeg zovemo sanjanje.
