“Plodovi su počeli crvenjeti, ali su istrunuli. Stabljika biljke prekrivena je sivom plijesni, a listovi venu i suše se. Što mogu učiniti?” Pitanje je to koje je našoj rubrici “Vrt” postavila čitateljica iz Karlovca, nesretna zbog propasti uroda kojemu se jako veselila.
Najvjerojatnije, u ovom se slučaju radi o sivoj plijesni ili botritisu koju uzrokuje gljivica Botrytis cinerea, koja napada cijeli niz povrtnih i ukrasnih vrsta. Riječ je o patogenu koji preferira nešto niže temperature od trenutnih, no zabilježeni su slučajevi razvoja i u vrućim periodima.
Gljivica stvara gustu, baršunastu sivkasto-smeđu masu spora na zaraženom tkivu. Pri bilo kakvom mehaničkom podražaju, iz te će se mase osloboditi spore koje će se nošene vjetrom, alatima ili mehanizacijom, širiti na druge biljke.
Koji su simptomi sive plijesni rajčice?
Lezije na listovima i stabljikama rajčice su svijetlosmeđe do smeđe boje. Infekcije stabljike javljaju se tijekom razdoblja visoke vlažnosti kroz oštećenja na listovima, pukotine i rane nastale orezivanjem. Spore mogu ostati uspavane do 12 tjedana unutar mjesta ulaska, a aktiviraju se kada biljka doživi stres. Lezije na stabljici mogu se širiti u koncentričnim krugovima, zahvaćajući cijelu stabljiku i tada uzrokuju venuće iznad mjesta infekcije.
Siva plijesan rajčice (foto: Gerald Holmes/Bugwood.org)
Lezije na plodovima su obično sivkaste, mekane truleži pri čemu često pokožica često puca blizu središta trulog područja. Iz nastalih pukotina izviruju tijela gljive koja nose spore. Najčešće se zaraza na već zrelim plodovima prepoznaje po tamnim pjegama koje okružuje svjetlije tkivo.
Kada se siva plijesan rajčice razvija?
Visoka vlažnost, kapljice rose, zalijevanje po listu i stabljikama te kondenzacijska vlaga dovoljne su da bi se razvila infekcija. Pri tome gljiva traži nešto niže temperature za rasti. Optimum joj je od 18 do 23 Celzijeva stupnja. Češća je u stakleničkom uzgoju, nego u uzgoju na otvorenom.
Jedan od simptoma sive plijesni rajčice (foto: Gerald Holmes/Bugwood.org)
Kako se siva plijesan rajčice širi?
Spore patogena prenose se vjetrom, kišom i zračnim strujama u stakleniku. Gljiva prezimljuje kao micelij ili sklerocij u biljnim ostacima i organskoj tvari tla. Razne druge kulture u blizini mogu poslužiti kao izvori zaraze. Otpali cvjetovi čest su izvor infekcija listova.
Kako spriječiti razvoj sive plijesni rajčica?
Trenutno ne postoje poznate sorte rajčice otporne na B. cinerea. Prevencija se svodi, uglavnom, na preventivnu upotrebu fungicida i higijenu. Fungicide valja primijeniti prije nego što se krošnja zgusne i treba ih rotirati kako bi se spriječio razvoj otpornosti gljive na primijenjena sredstva.
Siva plijesan rajčice (foto: Paul Bachi/Bugwood.org)
Izbjegavajte močenje listova i stabljika kako biste spriječili infekciju. Ne radite na mokrim biljkama. Orezivanja i kidanja zaperaka trebalo bi provesti rano dopodne kako bi se do večeri nastale ozlijede tkiva posušile i zatvorile.
U stakleničkoj proizvodnji ključno je prozračivanje kako bi se relativna vlaga zraka održala ispod 90 posto. Temperature iznad 21°C obeshrabruju razvoj botritisa. Prakticirajte dobru higijenu, pregledavajte i neškodljivo uklanjajte zaražene biljke.
Za točnije određivanje bolesti, pročitajte i članak o plamenjači rajčice na ovoj poveznici.
