“Ceremonija otvaranja Olimpijski igara bila je zamišljena kao poticaj za razmišljanje. Iskoristila je globalnu publiku za promicanje različitosti i sloboda u Francuskoj”, kažu organizatori Pariza 2024.
To je odgovor na uvrijeđene reakcije desničara i vjerskih aktivista koje prema Parizu pristižu iz cijelog svijeta, poglavito iz zemalja u kojima jača radikalni katolički ili muslimanski pokret, a koje ne dijele vrijednosti inkluzivnosti, osobnih i seksualnih sloboda.
Nema tog desnog političara i intelektualnog liliputanca koji se jučer nije “ogrebao” za malo pažnje, komentirajući kratku scenu koja je prikazala DJ-icu i aktivistkinju za ljudska prava Barbaru Butch okruženu drag umjetnicima, a koja je mnoge (s pravom) podsjetila na Leonardovu Posljednju večeru. I jedno i drugo su umjetnička djela. I jedno i drugo su političke poruke. Umjetnost je takva; subverzivna, ako valja. Iako, umjetnički direktor spektakla Thomas Jolly otklanja namjeru subverzije. No tko bi u to povjerovao?
Paradoksalno, katolički aktivisti i političari koji koriste vjeru za mobiliziranje simpatizera poručuju da je “Francuska pala pod naletom islama”, dok se istovremeno retorički pitaju: “Što bi učinili radikalni muslimani da se tako netko igra s njihovim svetinjama?” Mrske metode moga neprijatelja su i moje slatke želje, ako služe mome cilju; mogli bismo tako sažeti ovu nečasnu logiku.
No pravi vjernik bi si postavio samo jedni pitanje koje glasi: “Što bi učinio Isus u Parizu?” I tu bi svaka rasprava stala jer to jedno pitanje sadrži sva druga važna (retorička) pitanja. Bi li širio mržnju prema drugačijima ili bi shvatio poruku inkluzivnosti koju je ta slika odaslala? Bi li mu smetalo što ga je “debela” Barbara Butch utjelovila na pozornici Olimpijskih igara? Bi li mu smetalo što su apostole utjelovili našminkani muškarci? Bi li to dopustio samo odabranim muškarcima, a sve druge isključio i odbacio?
“Imamo slobodu izražavanja u Francuskoj i željeli smo je zaštititi”, uzvratili su Francuzi jeftino uvrijeđenom svijetu. “Naravno, kada želimo uključiti sve i ne isključiti nikoga, postavljaju se pitanja. U Francuskoj imamo umjetničku slobodu. Sretni smo što živimo u slobodnoj zemlji”, odgovorio je Jolly svima onima koji se boje slobode pa im nije zasmetalo što na Igrama sudjeluju i države koje ozbiljno i teško krše ljudska prava poput Pakistana, Katara, Somalije i Ugande. Licemjerno, zar ne? Živjela sloboda.
