Svjesna je, piše nam 63-godišnja gospođa Nina, da je u ovim godinama možda malo prerano ozbiljnije razmišljati o odlasku u starački dom. S druge strane, nakon što je njegovala teško bolesnog supruga i uvidjela što znači opaka bolest, shvatila je zašto stariji ljudi često znaju reći ‘danas jesi, sutra nisi‘. Pitala se iz dana u dan što će biti s njom i tko će brinuti o njoj ako doživi psihičku ili fizičku nemoć.
“Smatram da sam sada još dovoljno prisebna i trezvena da mogu jasno sagledati svoj život i donijeti realne zaključke. Naime, sve se u mom životu promijenilo prije tri godine, kad mi je nakon teške bolesti preminuo suprug. Počela me proganjati samoća, silno mi je nedostajao i tuga me odvela u stanje depresije”, povjerila nam je iskreno u pismu gospođa Nina.
Promišljanja o životu
Spasila ju je, otkriva potom, divna obiteljska liječnica. “Hvala divnoj doktorici koja me uz razgovor i blagu terapiju izvukla iz tog jada i uz njenu sam pomoć shvatila da moram nastaviti živjeti prije svega zbog sebe, ali i zbog djece”, povjerava nam.
Kako kaže, kad se malo oporavila, počela je intenzivno razmišljati što će biti jednog dana ako onemoća i ne bude mogla brinuti o sebi. “Imam sina i kćer koji imaju svoje obitelji. Imam unučiće. Sve ih neizmjerno volim i upravo sam zbog toga odlučila da ih neću opterećivati i da da ću, ako onemoćam, ići u starački dom.”
Još je zdrava
“Svoju želju da odem u dom, gdje ću biti sa svojim vršnjacima, napisala sam i ovjerila kod javnog bilježnika, kao vlastitu volju iskazanu pri punoj svijesti. Napravila sam to i zato da se moja djeca ne osjećaju loše zbog toga što me ostavljaju u domu. Ovako znaju da je to moja želja”, napisala nam je.
“Kada će to biti, za deset, 15, ili više godina, nebitno je. Bitno je da svoje posljednje dane života provedem zbrinuta u nekom dobrom domu za starije. Vjerujem da će mi smještaj pokriti penzija, ali ako ne bude dovoljno, tu su djeca koja će uskočiti. Pozdrav od jedne aktivne 63-godišnjakinje, još uvijek relativno zdrave”, zaključila je svoje pismo gospođa Nina.
I umirovljenica Nadica govorila nam je o tome da je rano donijela odluku o odlasku u dom, a njezinu priču možete pročitati ovdje.
Je li doista prerano za ovakvu odluku?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
