Posljednjih godina kao da da je eskaliralo nasilje na društvenim mrežama. I dok smo ga prije primjećivali uglavnom kod djece školske dobi (na kojoj se profilirao pojam cyberbullying), danas su to uglavnom odrasle i starije osobe, barem kada se o Facebooku radi.
O tome svjedoči i pismo naše čitateljice Mirice koja se ne može pomiriti s ogovaranjima, zlobom i nasilnim komentarima koje njena majka ostavlja na Facebooku.
“Moja majka ima 70 godina i nažalost, veliki dio svog vremena provodi na toj platformi. Ono što me najviše brine jest njeno toksično ponašanje u komentarima. Redovito ostavlja zlobne i uvredljive komentare o drugim ljudima, dok u stvarnom životu to nikada ne bi učinila”, piše.
“Ne zanima je sadržaj objava, niti ih čita; ona samo gleda slike i naslove pa napada ljude svojim grubim riječima. Bilo da se radi o licima iz reality emisija, aktivistima, voditeljicama s televizije, glumcima, političarima. Zbog toga se osjećam posramljeno i ne želim ni pomisliti što naši prijatelji misle kad to vide”, kaže naša čitateljica.
Dodaje da je pokušala majci objasniti da komentira stvarne ljude koji će biti povrijeđeni kad to pročitaju te da nitko nije dužan trpjeti njeno zlostavljanje, ali ona to smatra razbibrigom i ne želi ni razmisliti o posljedicama svojih ogavnih riječi.
Licemjerje pod maskom iskrenosti
“Ona kaže da je iskrena, ali mislim da je licemjerna. Jer da je iskrena, onda bi takve komentare pisala i ljudima koje poznaje, zar ne? Ali ne, ona otrovne komentare piše samo onima za koje zna da joj ne mogu uzvratiti. Lakše je pljuvati po Bahri, nego po susjedi koja bi joj opalila šamar na cesti.”
“Njeno je mišljenje da svi koji su prisutni u medijima moraju trpjeti takve napade, a kad joj netko odgovori na isti način, ona se iznimno uvrijedi. I vi ste je par puta upozorili da ne dopuštate takve nasilne komentare što je eskaliralo nizom novih uvreda s kojima se još dublje zakopala i posramila me. Kad god sam je pokušala upozoriti da je takvo ponašanje neprihvatljivo, ona bi potpuno podivljala i vikala da je želim napraviti ludom i kontrolirati.”
“Iskreno, voljela bih da je blokirate na svojoj Facebook stranici, ali svjesna sam da će vjerojatno samo preći na neki drugi portal”, kaže Mirica pitajući se je li ovakav nedostatak inhibicija posljedica starenja.
Nije posljedica starenja
U potpunosti razumijemo brigu naše čitateljice i razumijemo koliko ova situacija može biti frustrirajuća i izazovna. Iako starenjem stvarno dolazi do djelomičnog gubitka inhibicija, temeljem iskustva mislimo da je ovdje riječ o nečemu drugome. Jer, majka iz ove priče ne gubi inhibicije izvan društvenih mreža i u živom susretu s drugima slijedi društvene uzuse, zar ne?
Kako smo već nekoliko puta ponovili, problem je u tome da se tehnologija razvija brže od ljudi i da su, zahvaljujući mobilnoj tehnologiji, društvenim mrežama i jeftinom internetu, milijarde dobile pristup alatima za javno komuniciranje pri čemu ih nitko nije podučio kako javno komunicirati. Nažalost, rijetki bi takvu poduku i prihvatili.
Pokazuje li Facebook kakvi smo zapravo?
S obzirom na navedeno, internet raspiruje najgore u ljudima bez straha od posljedica. Za razliku od svijeta u kojem se krećemo ograničeni brojnim pravilima, digitalni prostor daje dojam da pravila ne postoje pa na vidjelo izlaze osobna nezadovoljstva, nesigurnosti, ali budimo iskreni, i nedostatak empatije pa čak i sociopatske tendencije vidljive kroz želju da se povrijede drugi. Tako da nije isključeno da je ovo ponašanje dio majčinog karaktera koji dolazi do izražaja u digitalnom okruženju gdje se osjeća manje kontrolirano.
Ovo stanje izuzetno je teško i za moderatore stranica na društvenim medijima, budući da su svakodnevno na puno radno vrijeme izloženi takvom toksičnom sadržaju. Dapače, ponekad, potaknuti nekim zlobnim ili svirepim komentarom, izlistamo poruke koje je pojedina osoba ostavljala na našoj stranici tijekom godina. Porazno je kad vidimo da u stotinama komentara iste osobe nije moguće pronaći niti jedan koji nije sveden na negativnost i ponižavanje drugih. Ljudi vole suditi drugima i ponižavati ih, najčešće da bi sebe prikazali boljima i moralnijima.
Ima li rješenja?
Kao portal, mi imamo određene mehanizme kontrole i moderacije kako bismo osigurali ugodno i sigurno okruženje za sve naše korisnike koje kroz komunikaciju pokušavamo educirati o posljedicama njihovog komentiranja. No, priznajemo, to je uglavnom jalov posao jer ljudi poziv na razmišljanje o vlastitim djelima doživljavaju kao napad i uvredu, a ne nešto što zrele osobe i inače čine. Puno je lakše osuđivati tuđe mane, nego priznati svoje.
Nažalost, blokiranje nije trajno rješenje, jer kako je i sama čitateljica rekla, vjerojatno će se takvo ponašanje samo premjestiti na drugu stranicu. Ovaj društveni problem je velik, veći nego što se čini, i za njega trebamo sistemsko rješenje kojem se još nitko nije domislio.
Dok se to ne dogodi, našoj čitateljici možemo samo savjetovati da pokuša ponovno razgovarati s majkom. Smireno, bez optužbi i tenzija. Ili da joj jednostavno pošalje poveznicu na ovaj članak.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
