Iako je na zlu glasu, malo tko može odoljeti oleandru: Koliko je stvarno opasan?

Oleander (Nerium oleander) popularni je ukrasni grm opojnog mirisa i još ljepših cvjetova. Gotovo da nema dijela Mediterana u kojem se olender ne uzgaja, posebno na suhim i siromašnim tlima koje odlično tolerira.

Na kontinentu je oleander čest gost seoskih dvorišta, ali i otmjenih gradskih terasa i balkona. Veliki grmovi oleandra naših baka nerijetko su izrasli iz starih šupljih lonaca ili polovica prepiljenih plastičnih bačava. Oleandri su se na kontinentu pred zimu unosili u podrume i negrijane zaštićene prostore, no posljednjih godina sasma uspješno prezimljavaju i na otvorenom, posebice ako su sađeni uz južne strane zidova i kuća gdje su zaštićeni od hladnog sjevernog vjetra.

Svoju popularnost oleander duguje posve lakom razmnožavanju pa gotovo da nema vrtlara koji reznicu ove spektakularne biljke nije ožilio u tamnoj pivskoj flaši napunjenoj vodom. Ipak, iako se radi o omiljenoj biljci naših prostora, široko je poznato da je oleander i vrlo otrovna biljka. Svi dijelovi biljke su toksični; kako za ljude, tako i za životinje. Literatura navodi i da je inhalacija dima prilikom spaljivanja dijelova oleandra opasna.

Koliko je otrovan?

Iako se trovanja redovito bilježe, smrtnost ljudi povezana s gutanjem dijelova oleandra općenito je vrlo niska, čak i u slučajevima namjerne konzumacije (pokušaji samoubojstva). Uglavnom, mala djeca, kućni ljubimci i domaće životinje više su izloženi povećanom riziku od trovanja ovom biljkom. Psi, mačke, koze, goveda, ovce, ptice, kunići i konji; sve su to životinje za koje oleander može biti fatalan.

Istraživanja pokazuju da miševi, štakori i kokoši mogu biti otporniji na srčane manifestacije trovanja, no pri većim dozama mogu se primijetiti neurološki znaci trovanja. Naime, oleander sadrži srčane glikozide koji uzrokuju aritmije, bradikardije i blokade srca. Gastrointestinalni simptomi trovanja su povraćanje i proljev, dok neurološki uključuju letargiju, depresiju, ataksiju, tremore i napadaje.

Trebam li saditi oleander?

Da, ako se ljubitelj ove vrste i ako poduzmete odgovarajuće mjere sigurnosti. Upozorite djecu da je stavljanje listova, plodova i cvjetova oleandra u usta opasno. Zapravo, upozorite ih da se to ne radi s bilo kojom biljkom, osim ako nije riječ o povrću i voću. Ne sadite ga gdje će ga moći obrstiti stoka. Budite posebno oprezni ako ga preko zime unosite u kuću; budući da su mačke i psi skloni grickanju kućnog bilja. Zapamtite da su čak i suhi listovi vrlo otrovni.

Ne paničarite, budite razumno oprezni

U kući i vrtu imamo i drugih toksičnih vrsta, no nisu došle na zao glas kao oleander. Uglavnom, nema mjesta panici i ishitrenom uništavanju ovog cijenjenog ornamentnog grma. Samo dodirivanje cvijeta i lista oleandra neće vam naškoditi.

Zapravo, ne znamo nikoga kome je rukovanje oleandrom naštetilo, ali razum nalaže minimalne mjere opreza prilikom orezivanja, budući da iz biljke tada curi toksični sok. Kako biste izbjegli iritaciju kože, nosite rukavice, duge hlače, duge rukave i zaštitne naočale. Ne spaljujte dijelove oleandra kako ne biste doživjeli iritaciju dišnih puteva. I uživajte u prekrasnom cvatu i mirisu omiljenog mediteranskog grma. (r)