“Nemam sreće s roditeljima”, piše nam Dora. “Jedva sam preboljela njihov razvod prije tri godine, kad sam ostala živjeti s mamom, a tata je iselio i viđam ga povremeno. Sada proživljavam novu dramu, jer mi se mama toliko zaljubila da više nije svoja. Bilo nam je financijski teže otkako živimo same, puno je toga na bilo na njoj jer ja još studiram. Tata uskače, ali nema ni on jer je podstanar”, objašnjava svoju situaciju.
“Sada je mama poludjela i počela trošiti na odjeću i kozmetiku, ali i izlaske s novim čovjekom. Znam da je njezino pravo trošiti na što god želi, ali mi svako malo kaže da nema za moj džeparac, ni pet eura. Nekad smo se dogovarale oko nabavke hrane i kuhanja i smišljale smo razna jela, sada kaže da nema ni novaca ni vremena. Više ni ne kuha, niti sjeda sa mnom za stol, samo sanjari.”
“Ne čuje me”
“Mislim da tonemo. Visi na mobitelu kao ja nekad sa 16 godina. Ili razgovara, pa se zatvori u bilo koju prostoriju u stanu, ili se dopisuje. Smješka se i toliko je u svom filmu, da joj uzalud postavljam pitanja, kad me ne čuje. Izgubila sam prijateljicu i zadnji oslonac. Imam nekoliko prijateljica, ali od razvoda roditelja nekako sam bila sve više vezana za mamu”, napisala je.
Ode, kaže, povremeno i tati, ili baki na selo. “Sada mi je odlazak kod tate bijeg u mir. Otkad traje to mamino ludilo, već sam nekoliko puta vikendom prespavala i kod bake u selu do kojeg odem autobusom. Ne podnosim biti u stanu dok ona dovodi novog dečka. Ne mogu ni zbog uspomene na tatu, ni zbog njezinog novog ponašanja. Bojim se da ću ga još i zamrziti.”
Želi se osamostaliti
“Vidim da neki pišu da misle da je u pedesetima kasno za ljubav. Pa pogledajte moju mamu, valjda nije tako glavu izgubila ni kad je bila tinejdžerica. Šminka se, smršavjela je, nosi usko i napadno. Opet nosi neke pete koje već godinama nisam vidjela na njoj”, doznajemo od Dore.
“Ne znam bih li trebala riskirati studij, koji je dosta zahtjevan, i početi raditi barem vikendima kako bi si mogla priuštiti garsonijeru. Bojim se da mi to neće biti dostatno jer su i garsonijere skupe, a gdje je još hrana, tako da me sve to proganja. Želim se osamostaliti, a ne vidim izlaz još nekoliko godina, dok ne diplomiram i zaposlim se. Što mi je činiti, mogu li nekako urazumiti majku da se spusti na Zemlju?”, pita naše čitatelje na kraju pisma.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
