Angeline Charlebois ima zgusnut raspored. Ova 105 godina stara umirovljena Kanađanka utorkom poslijepodne karta s prijateljima u klubu za starije. Strastvena je čitateljica i voli plesti. Izrađuje kape za bebe za obližnju bolnicu. Plesti je naučili kad je navršila 100 godina.
“Nisam netko tko samo sjedi. Motivirana sam. Radim i volim raditi”, rekla je Charlebois za The Canadian Press. Živi gotovo 30 godina sama u kući s dvije spavaće sobe. Ozari se kada govori o svojoj velikoj obitelji i ponosno pokazuje slike unučadi i praunučadi na zidovima doma koji se nalazi oko 50 kilometara sjeverozapadno od Sudburyja.
Izuzetno je društvena i kaže da vikendom voli s obitelji popiti piće. Najviše voli pivo i viski, a nakon mise svake nedjelje dodaje irski kremasti liker u kavu. Navikla je na ljude koji su zapanjeni njezinom energijom i dobrim zdravljem u 105. godini života. “Nemam neku tajnu. To je samo dobro, jednostavno življenje”, kaže novinarima.
Je li tajna u mozgu?
Angela Roberts je kanadska voditeljica istraživanja u međunarodnom istraživanju koje pokušava otkriti zašto “superstarci” poput Charlebois žive tako dugo i zdravo. Inače, superstarci su definirani kao osobe starije od 80 godina koje imaju pamćenje očuvano kao da su 20 do 30 godina mlađe.
U tijeku su istraživanja na četiri američka sveučilišta i ontarijskom Sveučilištu Western koja proučavaju trendove među 5.000 superstaraca. Iako bi se trebao napraviti kognitivni test da bi se potvrdilo ispunjava li Charlebois kriterije, 105-godišnjakinja “definitivno zvuči kao superstarica” rekla je Roberts.
Kao i Charlebois, većina superstaraca kažu da imaju bliske, smislene odnose s prijateljima ili obitelji. “Ljudska povezanost, viđanje i bivanje s drugim ljudima licem u lice kao i emocionalna razmjena stvarno su važni čimbenici” rekla je. Socijalna povezanost je ključna za mentalno zdravlje, smatra. Naime, druga istraživanja pokazuju da je socijalna izolacija štetna i može dovesti do demencije i pridonijeti kognitivnom propadanju.
Roberts je objasnila da su u tijeku istraživanja kako bi se bolje razumjela veza između socijalne povezanosti i zdravog starenja te zašto mozgovi super staraca izgledaju drugačije u usporedbi s njihovim vršnjacima. Naime, njihovi mozgovi nisu atrofirali niti su se smanjili očekivanom brzinom za njihove godine.
