Vrt
Uzgojite savršeni klematis ili pavit: Raskoš, elegancija i boja
Mlade biljke sade se na otvoreno u proljeće ili kasnu jesen, a sadnice u kontejnerima sade se cijele godine. U uzgoju valja simulirati uvjete ruba šume u kojima paviti prirodno rastu.
Na svijetu postoji oko 300 vrsta unutar roda Clematis, no samo se mali dio njih koristi u vrtlarstvu. Tako u Hrvatskoj na rubovima šuma i u šikarama prirodno raste Clematis vitalba, divlja vrsta s lijepim sitnim cvjetovima boje svijetle slonove kosti, poznatija i kao obična pavit ili cigansko perje.
Ranih devedesetih u hrvatske rasadnike počele su pristizati prve sadnice kultiviranih klematisa, raskošno cvjetajućih povijuša koje su do sada osvojile gotovo sve kontinentalne vrtove. Isprva je to bio plavi “Jackmanii”, prvi velikocvjetni moderni kultivar iz 1862. godine. Potom se na našem tržištu pojavila i “Nelly Moser” iz 1897. godine. To su dva “osnovna” kultivara, vrtlarski standardi koje svaki vrtlar koji drži do sebe treba imati u vlastitom uzgoju. Ostali su, ako nas pitate, tek nadogradnja.
U međuvremenu su trgovački lanci u vrtnom asortimanu ponudili gotovo sve komercijalne varijante ove biljke. Iako se razlikuju u nekim detaljima, osnovna uzgojna pravila vrijede, uglavnom, za sve klematise. Mlade biljke sade se u proljeće ili kasnu jesen, a sadnice u kontejnerima sade se cijele godine. U uzgoju valja simulirati uvjete ruba šume u kojima paviti prirodno rastu.
Sunce
Za klematise ili paviti važi jedno pravilo: glava na suncu, noge u hladu. Dakle, idealna pozicija je osunčani dio vrta; puno ili djelomično sunce, jer upravo o tome ovisi količina cvjetova koju će biljka dati.
Istovremeno tlo oko biljke, kao i sam donji dio biljke, trebao bi biti zaklonjen nekim nižim trajnicama plićeg korijena. Osim što pomaže u održavanju vlažnosti, i malčiranje može biti posebno korisno u održavanju povoljne temperature tla. U posebno vrućim područjima, biljka će cijeniti i podnevnu zaštitu od pripeke.
Voda
Prilikom sadnje klematis treba dobro zaliti. Dosljedna razina vlage bit će ključna za razvoj zdravog, snažnog korijenskog sustava, a kasnije i cvjetanja. Opće pravilo jest da biljku treba tjedno obilno zaliti. U suhim i vrućim područjima, pogotovo na posnijim tlima, klematis trebati zalijevati i češće.
Tlo
Klematis preferira dobro drenirano tlo koje dobro zadržava vlagu. Idealno tlo je blago kiselo, s pH rasponom od 6,5 – 7,0.
Prihrana
U vrijeme sadnje valja primijeniti dobro uravnoteženo NPK gnojivo kako bi se biljci dao dobar start. U većini slučajeva, dodatna gnojidba nije potrebna, iako mnogi vrtlari prihranjuju jednom godišnje u rano proljeće, a prije formiranja cvjetova.
Oslonac
Budući da se radi povijuši, klematisi traže neku vrstu potpore koja će usmjeravati njihov rast. Stupovi su prihvatljiv izbor za manje rastuće klematise čija visina može varirati od 60 do 150 centimetara. Kultivari koji se pružaju od dva do četiri metra u daljinu mogu se osloniti na vrtne sjenice dok će rešetke i ograde odgovarati svim tipovima.
Ovisno o kultivaru, brojni vrtlari sade klematise uz veće grmlje i manje drveće koje će mu poslužiti kao potporanj. Ovakve kombinacije mogu biti vrlo efektne kada se promišljeno kombiniraju tekstura i boja biljke-oslonca s karakteristikama cvijeta povijuše.
Orezivanje
U vrtlarstvu se, prema načinu i vremenu orezivanja, klematisi dijele u tri skupine:
Prva skupina – klematisi koji cvjetaju u rano proljeće, a cvjetni pupovi se formiraju na starom rastu. Orezivanje valja obaviti ljeti, odmah nakon što biljka ocvate.
Druga skupina – klematisi koji cvatu na novom i starom rastu. Ove povijuše najbolje je orezati u kasnu zimu ili u rano proljeće.
Treća skupina – klematisi koji cvatu na novom rastu. U ovu skupinu pripada ranije spomenuti “Jackmanii”. Biljku valja bespoštedno orezati na visinu od tridesetak centimetara tijekom veljače ili ožujka, u svakom slučaju – prije no što krene s rastom. (r)