Povjerljivo
To se ne zaboravlja: ‘Umro mi je muž, šogorica me potjerala u drugi red’
Ljudi dugo pamte kada ih povrijede osobe iz obiteljskog kruga, a često je riječ o ranama koje se ne opraštaju do kraja života. Razlog tom neugodnom osjećaju razočaranja valja tražiti u visokim očekivanjima i osjećaju dužnosti koje su ljepilo unutar svake obiteljske zajednice. Uz konstantan kontakt s članovima obitelji koji su ih povrijedili, teško je i zaboraviti na mučne epizode iz prošlosti.
Svašta živi ljudi dožive. Nepojmljive stvari bez logike i smisla često ih pogode kao grom iz vedra neba, čak i od najbližih. Nakon što smo pročitali svjedočenja ljudi u zrelim godinama, možemo se samo zapitati: je li to moguće?
Tako jedna gospođa kaže da joj se u sjećanje urezao događaj iz mladosti. “Kad sam imala 17 godina, roditelji su me izbacili iz kuće. Preselila sam kod bake s očeve strane, a nju je moja majka mrzila iz dna duše. Vrlo smo rijetko bile u kontaktu, ali nazvala bih je barem jednom tjedno da je obavijestim o školi, a kasnije i o studentskom poslu”, piše uvodno.
Potom je napomenula da su ona i roditelji živjeli u istome gradu. “Nisam imala automobil, a ona je odbila voziti kako bi me vidjela ili bilo gdje dočekala. Jednog dana bila sam u trgovačkom centru s prijateljicom, tada je to bilo jako cool, i naletjela sam na majku. Zaletjela sam se prema njoj, pozdravila sam je i pitala kako je. Ona me je pogledala ravno u oči, okrenula se i otišla.”
“Stajala sam tamo kao pokisla sa svojom prijateljicom i samo kratko izustila: To je bila moja majka. Ona mi je rekla: Baš se i ne ponaša kao da ti je mama. I bila je u pravu.”
Bez milosti kad je ostala udovica
Neugodno iskustvo potom je ispričala i jedna žena koja se nije dobro razumjela sa suprugovom obitelji. “Suprug je umro prije svekrve, nakon što smo u braku bili deset godina, a u vezi 17. Kad je umro, imali smo misu zadušnicu na jako malom prostoru. Stolice su bile postavljene u nekoliko redova”, objašnjava.
“Krenula sam sjesti u prvi red, s našom jednogodišnjom kćerkicom na rukama, kad me naglo zaustavila moja šogorica, mlađa sestra mog muža. Rekla mi je da ne smijem sjediti u prvom redu jer nisam član obitelji. Bila sam u takvom šoku, onako shrvana, sada još i ponižena, da sam prestala razgovarati s njom idućih deset godina.”
Odbačena šogorica
Nevjerojatno odbijanje doživjela je još jedna sudionica rasprave. O tome piše: “Svekar je bio bolestan nekoliko tjedana i svi smo mu, uključujući i mene, naizmjenično dolazili u posjete, uskakali oko kućanstva, bili podrška svekrvi. Stalno sam bila tamo, a njegove nećakinje samo su mu jednom pred kraj došle u bolnicu i donijele sendviče.”
“Ostali su članovi najviše dvaput telefonirali da pitaju kako je. Kad je umro, moj muž i šogorice podijelili smo se oko organizacije i troškova pogreba. Tjedan ili dva kasnije, bila sam u svekrvinoj kući, a tamo su bile i šogorice koje su mi rekle da vode rođake na večeru u restoran, kako bi im zahvalili na pomoći i podršci.”
“Svekrva me pitala hoću li im se pridružiti, a šogorica odbrusila: Ona nije pozvana, to je večera samo za obitelj. Tada smo suprug i ja već bili u braku 23 godine i imali smo dvoje djece”, napisala je iskreno.
Zla svekrva
Uslijedila je jedna tužna priča koja se dotiče svekrve. “Dok sam bila u braku s bivšim suprugom, njegov je tata napunio 60 godina. Pitala sam svekrvu želi li da joj pomognem u planiranju proslave. Pristojno je to odbila i rekla da njezin suprug samo želi provesti miran dan udvoje. Rekoh, nema problema, to je njegov dan i ima pravo odlučivati što želi.”
“Dan nakon svekrovog rođendana, najstarija sestra mog supruga objavila je video na Facebooku. U video je cijela obitelj. Dvije moje šogorice i šogor, njihovi supružnici i djeca, pjevali su “Sretan rođendan dragi djede”, u lijepom restoranu. Ta me šogorica čak i označila u objavi! Mi o tome nismo imali pojma. Moje tri djevojčice bile su utučene kad su vidjele video i pitale su nas zašto nismo pozvani, a mi nismo znali odgovor.”
“Kako se u obitelji zna da imam smisla i volje organizirati proslave, tako ni moja šogorica godinu prije toga nije imala ništa protiv da njoj organiziram rođendansku zabavu. Nije im bilo problem tražiti to od mene. Zbog svega me i dan danas boli taj njihov odnos prema meni. Prošle su godine, a ja sam se lani razvela od supruga i jako sam zahvalna životu što više nisam dio te obitelji”, napisala je.
Povjerite nam i vi svoja iskustva. jeste li doživjeli slične situacije koje vas i danas bole?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!