“Bila sam odlično do svoje 85. godine. Nakon toga moje je tijelo počelo usporavati. Tada sam se usredotočila na to da se prilagodim nastaloj situaciji, jer nisam željela pasti i slomiti kost. Maknula sam sve prepreke po stanu, od tepiha nadalje. Osjetila sam se zbilja starom”, izjasnila se na temu starenja na platformi za razmjenu iskustava Quora jedna američka umirovljenica.
Potom nastavlja s puno optimizama: “Dočekala sam tako 90. godinu, a onda sam odjednom izgubila apetit i energiju. Sada svoj um pokušavam održati aktivnim, ali moje tijelo je otišlo pa-pa. Jako sam smršavjela i dobila puno bora. Ipak, još uvijek se borim, odlučna da poživim do stote”, napisala je.
Paula: U mirovinu sa 75 godina
I umirovljenica Paula (77) još se osjeća dobro u svojoj koži. “S 50 godina nisam mogla raditi ono sam mogla s 30 ili 40, bez obzira na propagandu o vječnoj mladosti. Svakih deset godina života nakon pedesete donijelo mi je sve veće promjene u fizičkom i mentalnom (blago)stanju. Osobno, u mirovinu sam otišla tek sa 75 godina. Do tada sam se osjećala odlično i uživala sam u radu. A onda me pogodila smrt u obitelji, i to me shrvalo”, piše Paula Ball.
Tada joj je posve neočekivano umrla sestra, koja je bila samo 16 mjeseci starija od nje. “Razgovarala sam s njom noć prije njezine smrti. Nisam ni slutila da će za manje od 24 sata zauvijek otići.”
“Točno 12 mjeseci nakon toga, predala sam zahtjev za mirovinu, uz otkazni rok od osam mjeseci. U meni se nešto prelomilo, i odlučila sam se na radikalnu promjenu života. Čak i u srednjim sedamdesetima imala sam energije i volje preseliti se! Od tada je prošlo 16 mjeseci, živim u novom gradiću i da, tek sada sam spremna reći da se osjećam starijom sugrađankom.”
“Kako se osjećam zbog tog osjećaja? Dopustite mi da vam kažem da je starenje neugodno. Vaš um i dalje razmišlja o svim stvarima koje želite obaviti tijekom dana i kad ih počnete raditi, shvatite da to traje dulje nego prije ili vam jednostavno nije ni stalo ih odradite. Onda, baš poput mene, odete svom liječniku i otkrijete da imate rijetku neizlječivu bolest koja s kojom možete živjeti još nekih tri do pet godina, i počnete drugačije razmišljati o životu.”
“Voliš pozne godine ako si zdrav”
“Svi ti automobili, nekretnine i luksuzne stvari za koje ste mislili da ih jednostavno morate imati, ne znače vam ama baš ništa. Razmišljate o članovima svoje obitelji koji su umrli i poželite da ste odvojili više vremena za njih. Sve što sada možete učiniti jest pobrinuti se da svima iz obitelji date do znanja koliko ih volite i kada nađu vremena vidjeti vas uslijed svojih užurbanih života, živite u tom trenutku.”
“Danas je danas, možda neće biti sutra, budite zahvalni na onome što vam je Bog dao i ne brinite o tome da sutra možda ne postoji. Smrt će nas sve stići, nitko je još nije pobijedio.”
“I da, fizički se osjećate staro sa 60, 70, 80, naspram 30, 40, 50. A način razmišljanja o tome, to je sasvim sigurno individualna stvar. Moj um kaže, imaš 50 godina, a uskoro ću imati 78. Voliš ove godine ako si još uvijek zdrav i dovoljno si mentalno jak da to prihvatiš.”
Radostan s 84 godine
Oglasio se potom i jedan 84-godišnji udovac. “Supruga mi je umrla prije tri godine i živim sam na selu. Dobrog sam zdravlja, vježbam (nedovoljno) i hranim se relativno zdravo. Imam prijatelje i rodbinu u blizini, tako da se ne osjećam izolirano, a imam i svog psa koji mi pravi društvo. Još uvijek sam jako aktivan i u mentalnom smislu, uživam u glazbi i knjigama. Starost, dakle, može biti lijepa.”
“Najviše tugujem za suprugom, s njom sam proveo 60 godina. No, tješe me mnoga lijepa sjećanja na naše zajedničke godine. Sretan sam što živim ovako dugo i iako se smatram starim, još se silno radujem životu i ne opterećujem se time koliko ću još godina poživjeti.”
Koliko godina imate i kako se osjećate? Povjerite nam!
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
