Povjerljivo
‘Ostavila me kad sam rekao da ću sve prepisati na kćer iz prvog braka’
Ne može riječima dočarati, govori nam gospodin Tomislav (75), kakvo je razočaranje doživio prije sedam mjeseci, kad se žena s kojom je živio nakon razvoda iselila iz njegove kuće. Bila je, kaže, smrtno uvrijeđena kad je uvidjela da je svu svoju imovinu odlučio prepisati na kćer iz prvog braka.
Jedanaest lijepih godina proveo je gospodin Tomislav (75) sa ženom za koju je vjerovao da će s njim dočekati duboku starost. Poštovao ju je i volio, pružio joj svoj dom, plaćao režije, čak su se i dobro slagali. Presudilo im je, povjerava nam, to što je ona očekivala da će joj ostaviti svoju kuću u kojoj su živjeli.
“Ako umrem prije nje, ne bi ona ostala bez krova nad glavom jer ima stan u gradu iz kojeg je i došla živjeti k meni. Iznajmljivala ga je i lijepo živjela s 400 eura dodatno na mirovinu, ja sam ovdje plaćao sve režije. Mislio sam da imamo korektan i dobar odnos, ne znam što joj je trebala moja kuća”, govori.
“Nešto si je utuvila u glavu”
“Trebala je shvatiti me, ipak sam ja cijeli život sve ovo stvarao s bivšom suprugom s kojoj sam odgajao kćer tijekom 35 godišnjeg braka. Meni je najnormalnije da svojoj kćeri i svojim unucima ostavim nasljedstvo. Kad sam to rekao, uvrijedila se, vikala da će ona morati iseliti kad umrem. Nikad je nisam vidio tako ljutitu i bezobraznu. Rekao sam joj samo da je takav život i naše životne prilike”, povjerava nam.
Priča potom, ne bi mogao ni zamisliti da to pripadne njoj i njezinoj djeci, nema mu to smisla. “Tu sam ostao čvrst, nema ona što raspolagati s mojom imovinom, kao što ni ja ne bih tražio ništa od nje. Imala je uz mene sve što je htjela, živjeli smo lijepo, imali smo vrt, vozio sam je u grad i čekao po pola dana da si obavi što god je htjela. Ne znam što si je utuvila u glavu”, kaže još uvijek uzrujan zbog svega.
Oboje su patili
“Bilo mi je krivo kad je otišla, evo čujem preko prijatelja da je nešto bolesna. Sigurno je i nju to sve pogodilo, nema sumnje. Ja sam bio godinama sam nakon razvoda, mogu odsad biti i zauvijek sam. Ne želim ponoviti istu pogrešku dvaput i vjerovati još jednom krivoj osobi. Imam dobru mirovinu i mogu sve sam, hvala Bogu. Odem svaki dan malo susjedu koji je isto samac, pomažemo si kad zatreba”, govori.
Supruga i on podijelili su imovinu tako da ju je on isplatio, a ona je s tim novcima isplatila brata i otišla živjeti u roditeljsku kuću. “Kod mene je sve crno na bijelo, praktičar sam, nikome nisam ništa dužan. Bio sam obrtnik i sve što imam sam sam zaradio. Toliko od mene”, iskreno nam je ispričao ovaj vitalni umirovljenik. Što mislite, tko je u pravu?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!