Kako nam je priznala razgovoru, 55-godišnja Martina i njezin bivši suprug nisu se usrećili ni u drugom pokušaju.
“Nakon osam godina naše životne prilike bile su posve drugačije od onih u kojima smo se razvodili. Čovjek misli, prošlo toliko vremena, pročistili smo energije, nećemo ponavljati iste obrasce ponašanja. K tome, djeca su se osamostalila, sada smo sami, nema više roditeljskih obveza koje su nas zaokupljale dok smo ih razvozili, kuhali, prali, ispraćali, dočekivali i borili se s prvim izlascima. I financijski smo stabilniji”, govori nam Martina.
Idila nije dugo trajala
Preselila je k njemu, idila je bila kratkog vijeka. “Najprije smo uređivali njegov stan, dodali ormare, promijenili dio kuhinje, dodali cipelar da seže do stropa (još sam ovisna o cipelama). Bili smo uzbuđeni što i dalje dijelimo isti ukus za uređenje interijera, uživali smo dok smo smišljali detalje. Naposljetku sam uselila”, kaže nam.
Nije prošlo ni mjesec dana, unutar kojih su se trudili zadržati mir i pozitivu, a onda je počelo ono što ih je i prvi put razdvojilo. “Odjednom mi se vratio stari osjećaj, kad me jedno po jedno počelo iritirati. Sve me opet smetalo, i njegov mobitel koji nije ispuštao iz ruke, i naručivanje dostave jer ne želi kuhati ni čistiti, i ljutnja kad se požalim na nešto umjesto razumijevanja.”
“Posvađali bi se oko iznošenja smeća, čak i oko plaćanja špeceraja. Zamarao me da su nam djeca razuzdana i da ih treba malo kontrolirati iako rade, kći i ima dečka, a sin živi s dva cimera i ima već 29 godina”, govori nam.
Njegova skeptična obitelj
Govorila nam je potom i o problemu za koji je zbilja bila uvjerena da ga neće imati. “Kad sam odlučila s njim pokušati ponovo, mislila sam da će me njegovi objeručke prihvatiti. Ima dvije sestre i žive oba roditelja, svekrva ima 77 godina, svekar 76 i još se dobro drže. I doista, kad smo se sreli, bili su ljubazni kao i uvijek. No, onda se dogodilo da se često okupljaju nedjeljom, muža pozovu, a mene ne”, priznaje.
“On naravno ostane ručati sa mnom, ali popodne zna otići sam k njima, spetlja nekoliko riječi i ode. Opet ostajem sama, malo se manje uzrujavam nego nekad, ali bojim se da ovo sve skupa i opet neće dobro završiti.”
“Zajedno smo od jeseni, spremamo se čak tri tjedna na godišnji more pa ćemo vidjeti. Prvi put je bilo teško otići, ali drugi put će barem to biti neusporedivo lakše, ako do toga dođe”, zaključila je Martina svoju ljubavnu zavrzlamu.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
