“Naša majka već godinama govori kako želi da je spustimo u grob uz taktove budnice ‘Ustani bane’. Braća i ja smatramo da je to neprimjereno i pomalo bolesno te da ćemo postati ruglo među prijateljima. Da ne kažem i da je bratova supruga Mađarica”, govori nam čitateljica Jadranka i napominje da je majci domoljublje jedna od temeljnih životnih vrijednosti.
Dodaje, da bi bila sigurna u izvršenje ovog bizarnog zahtjeva, majka je vlastoručno napisala i posljednju volju koja se ima otvoriti odmah nakon što umre, a prije pogreba. Podsjetimo, riječ je o budnici koja zaziva izlazak bana Jelačića iz groba kako bi se borio protiv nacionalnog neprijatelja i, konkretno, mađarizacije Hrvatske. Dugo zaboravljena, ova je budnica oživljena na samom početku devedesetih a profilirala se i kao znak otpora velikosrpskoj agresiji.
“Bilo je to godine, devetsto i treće, kad su našu Hrvatsku stigle nesreće. Mađarske zastave dig’o Hedervary, silom hoće Hrvatsku da nam pomađari. Ustani bane, Hrvatska te zove, zove. Ustani bane Jelačiću!” stihovi su koji bi zaista mogli izazvati podsmijeh u takvoj situaciji, a sam bi pogreb mogao ući u anegdote. “Moram li ispoštovati njenu volju?” pita uznemirena Jadranka.
Što učiniti?
Odluka o pjesmi koja će se svirati na sprovodu može biti vrlo emotivna tema i često odražava pokojnikov život, njegovu misiju ili filozofiju koju je slijedi ili ilustrira neki poseban događaj u životu.
No, ponekad pokojnikove želje nisu najprimjereniji izbor, što pokazuje primjer majke naše čitateljice. Doduše, zna se dogoditi da ljudi žele razveseliti ili nasmijati okupljene prijatelje i obitelj nekakvom šašavom pjesmicom na svom budućem sprovodu, no ovo nije takav slučaj.
Iako želje pokojnika treba poštovati u okviru mogućeg, postoje situacije u kojima ih treba ignorirati zbog moguće sablazni. Naša čitateljica Jadranka bi trebala rješenje neugodne situacije zatražiti razgovorom s majkom. Trebala bi joj miroljubivo i bez optužbi iznesti svoju perspektivu i kontekst priče.
“Pokušajte razumjeti zašto je ta pjesma toliko važna vašoj mami. Možda postoje posebni razlozi ili sjećanja vezana uz tu melodiju koji će promijeniti vašu perspektivu pa ćete na kraju biti sretni da možete majci ispuniti tu želju“, savjetuje naša stručnjakinja za uljuđeno ophođenje Beba Mušicki.
Uz to, možda se ta pjesma kompromisno može uklopiti u ceremoniju pogreba na neki manje upadljiv način. Primjerice, u instrumentalnoj verziji.
Ne treba isključiti ni širu intervenciju. Čitateljica Jadranka može sazvati obiteljski sastanak na kojem će s braćom i ostalim članovima uže obitelji izraziti osjećaje pred majkom. Oprezno, jer taj scenarij je preporučljiv samo obiteljima koje komunikaciju mogu održati pristojnom, neagresivnom i bez eskalacije emocija.
“Ako je vidljivo da majka inzistira na izazivanju sablazni, a bez drugih plemenitijih motiva, možda je najbolje više o tome ne raspravljati i, kad za to dođe vrijeme, postupati po vlastitoj savjesti”, zaključuje Mušicki i dodaje: “Najvažnije je da se pokojnica isprati dostojanstveno te da se očuva sklad unutar obitelji, do čega bi joj trebalo biti najviše stalo za života.”
A vi, kako biste se ponijeli u ovoj situaciji? Koju biste pjesmu odabrali za vlastiti odlazak?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
