Od proljeća pa do same jeseni, vrtlari vode neprestani rat s lisnim ušima. One, ne samo da iscrpljuju mlade dijelove biljke sišući život iz njih, već i mogu biti prijenosnici virusnih bolesti. Osim toga, luče i mednu rosu čiju su šećeri idealno hranilište za čađave gljivice zbog čega same biljke izgledaju manje atraktivno.
Gail Gredler, profesorica hortikulture sa Sveučilišta Oregon, nudi nekoliko strategija za smanjenje štete od lisnih uši bez korištenja toksičnih kemikalija. Pri tome se vodila činjenicom da postoji više vrsta biljnih ušiju s različitim životnim ciklusima, što znači da problemu valja pristupiti strateški.
Promislite vrtni dizajn
Nemojte saditi biljke koje privlače lisne uši tamo gdje će one ili njihova medna rosa uzrokovati štetu. Na primjer, breze su poznate po privlačenju lisnih ušiju. Ne sadite breze blizu prilaznih puteva ili terasa, jer će vaša vozila i terasa biti ljepljivi od medne rose.
Održavajte bilje zdravim
Biljke koje imaju adekvatnu prihranu, dovoljno vode i optimalno svjetla, mogu se lakše obraniti od lisnih ušiju nego bolesne ili biljke izložene stresu. Izbjegavajte pretjerano prihranjivanje, pogotovo gnojivima s velikim udjelom dušika (N), jer sočan novi rast privlači lisne uši.
Korištenje gnojiva s polaganim otpuštanjem ili organskih gnojiva pomaže spriječiti predoziranje hranjivim tvarima.
Fizički uklonite lisne uši s biljaka na kojima se hrane
Povremeno snažno prskanje vodom iz vrtnog crijeva može učiniti čuda s lisnim ušima na izbojcima i pupoljcima ruža, biljkama graha, mladim izdancima brokule i kupusa. Također, žute ljepljive zamke za lisne uši koje se prodaju u vrtnim centrima, hvataju leteće oblike lisnih ušiju.
Uvedite ili privucite prirodne predatore
Izbjegavajte korištenje pesticida širokog spektra koji ubijaju predatore lisnih ušiju poput bubamara i zlatooka. Iako se u inozemstvu mogu kupiti uzgojeni predatori koje valja pustiti u vrt kako bi se borili s lisnim ušima, bolje je uzgajati biljke koje privlače i njeguju prirodne predatore. To uključuje stolisnik, divlju heljdu, bijelu djetelinu, vratić, slatki komorač, metvicu, lucernu…
Ako ništa ne uspije…
Ako gore navedene strategije ne uspiju, Gredler preporučuje najmanje toksičnu metodu kemijske kontrole lisnih ušiju – insekticidne sapune. Ovi sapuni, dostupni u većini vrtnih centara i poljoapotekama, eliminiraju samo insekte koji dođu u izravan kontakt s njima.
“To znači da morate prskati sapunastu otopinu izravno na lisne uši kako biste ih ugušili,” objasnila je Gredler. “Obavezno provjerite donje strane listova i druga teško vidljiva mjesta ma kojima se uši mogu sakriti. Zapamtite, sapunski sprej je učinkovit kao insekticid samo dok je vlažan. Uvijek slijedite upute na etiketi.”
Korištenje insekticidnog sapuna u suzbijanju lisnih ušiju omogućava preživljavanje predatorskih insekata koji imaju tvrđi hitinski oklop te prirodnu kontrolu lisnih ušiju.
