Mozaik
Jesu li punice anđeli, a svekrve krive za sve?
Kad beba dođe u obitelj, punica i svekrva vade štoperice pa mjere koliko je koja ‘dobila vremena’ za druženje s unučetom. U toj borbi deblji kraj najčešće izvuče svekrva, no za to postoji razuman, ali nepravedan razlog.
Brojne nam se svekrve žale da su marginalizirane pa čak i demonizirane u obitelji, ali i medijima. Uvijek su krive za sve, dodaju, a snahe ih gledaju “preko nišana”. Skoro pa zavide punicama i kažu da ih muškarci više poštuju nego svoje majke.
Posebno je teško kad u obitelj dođe nova beba pa dvije bake krenu mjeriti koliko je koja provela vremena s unučadi. Tako se jedna svekrva požalila da je puno teže biti majka sina, nego kćeri te da su svekrve uvijek na drugom mjestu u odnosu na punice. Pa čak i kad je o blagdanima riječ.
“Imam tri sina i tužna sam kad dođu blagdani. Zašto snahe misle da je njihova strana obitelji važnija od muževe obitelji? Bilo je puno prilika kada nismo mogli vidjeti naše sinove i unuke jer druga strana ima prednost”, navedeno je u pismu poslanom na adresu kolumnistice i životne savjetnice Amy Dickinson čije savjete prenose mediji diljem svijeta.
“Misle li one da ih njihove obitelji vole više no što mi volimo svoje sinove? Ili da su se njihovi roditelji više mučili odgajajući kćeri nego što smo se mi trudili oko odgoja sinova? Te iste žene su bile stalno u našoj kući i nisu mogle biti ljubaznije dok su hodale s našim sinovima. Vidim da su stvari drugačije jedino u obiteljima u kojima snahini roditelji žive vrlo daleko ili su umrli”, stoji u pismu koje je potpisano pseudonimom “Tužna Mama”.
Životna savjetnica Dickinson pak odgovara da je svjesna postojanja ovog fenomena te navodi da su snahe orijentirane prema svojim obiteljima od rođenja. Nije to nužno zbog toga da bi kaznile svekrve, već zato što svoje roditelje poznaju cijeli život.
Utjecaj ženskom linijom
“Ova orijentacija prema snahinim roditeljima i utjecaj punice počinje s vjenčanjem i nastavlja se kroz trudnoće, a potom na rođenje djece. Muškarci su često marginalizirani tijekom tih važnih životnih događaja, a njihovi roditelji su također gurnuti u stranu. Tradicionalno, žena/majka kontrolira djecu”, analizira Dickinson. Ukratko, prirodno je da žene imaju snažniju i intimniju vezu sa svojom majkom, a to se onda proteže ženskom linijom na nove generacije.
“Ne mislim da je išta od ovoga pravedno, ali čini se da je to zadana pozicija mnogih obitelji. Međutim, ako se vaši sinovi trude biti angažirani očevi i sinovi, ako grade bliske odnose sa svojom djecom i s vama, onda će zagovarati to da djeca provedu dio praznika i s vama”, navodi Dickinson.
Za kraj dodaje da ništa nije “zavijeka” pa se tradicionalno dodijeljene uloge roditelja mijenjaju, no još će trebati odgojiti par generacija modernih očeva i majki da bi ta promjena bila stvarno vidljiva..