Neobično prpošno djelovala je gospođa Ivana (57) u razgovoru dok je sva ozarena govorila da živi romansu kakvu je oduvijek željela.
“Imala sam u životu veza i vezica, ali nekako mi se nisu posložile kockice da s nekim stupim u brak. Najbliže tome bila sam s jednim strancem, muškarcem koji je bio šest godina stariji od mene, ali je samo privremeno radio u Hrvatskoj i bili smo zajedno dvije godine.”
“On se tada nije odlučio ostati, vratio se u svoju zemlju gdje ga je tvrtka povukla natrag, a ja nekako nisam bila spremna otići. Dvadeset godina sam se pitala jesam li donijela ispravnu odluku, je li on bio ljubav mog života koju sam olako pustila da ode i iščezne”, govori nam.
Samostalna od 18. godine
Kasnije se još nekoliko puta vezala. “Od roditelja sam otišla s 18 godina, kad sam došla u Zagreb na fakultet, tako da sam se jako brzo osamostalila. U svom sam malom stanu živjela sama od prvog radnog dana. Kako su godine išle, bila sam sve zahtjevnija po pitanju ozbiljnih veza, a osobito suživota. Imala sam jednu vezu koja je trajala četiri godine, i potom jednu još kraću od toga. Sa svakim je došlo do, kako je danas popularno reći, nepomirljivih razlika i razišli smo se”, govori nam.
Imala je duga razdoblja kad je bila sama. “Dobro zarađujem i to je moja prednost, nikad nisam ovisila ni o kome niti financijski niti emocionalno, a ako prijateljice nisu mogle sa mnom negdje otputovati, znala sam se i odvažiti putovati sama i na daleke destinacije. Volim ići i na planinarenje, nerijetko sam se sama penjala na Sljeme i vraćala se”, kaže.
To je bilo – to!
Upravo na jednom organiziranom planinarenju upoznala je i današnjeg partnera Tonija. “Tonči je jedan od onih ljudi s kojima najprije provodite sate i dane prije nego što shvatite da ste stvoreni jedno za drugo. Išli smo na barem pet, šest planinarenja s istim planinarskim društvom, prije nego što me pozvao na piće u grad. Kako smo se pri tom susretu pogledali, smo znali da je to – to. Ubrzo smo iznajmili moj stan i ja sam bez imalo razmišljanja preselila u njegov, koji je malo veći.”
“Nisam ni slutila da ću ljubav svog života sresti u svojim srednjim pedesetima, ali mi je drago što sam čekala pravog i nisam radila kompromise. Nisam od formalnosti, ali s njim bih sutradan stala i pred oltar, tko zna, možda se i na to odlučimo, pričali smo već o tome. Samo ću vam još reći da zbilja nikad, ali nikad nisam bila sretnija”, zaključila je Ivana naš razgovor.
A vi, s koliko ste godina upoznali ljubav svog života?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
