Na svom nam primjeru umirovljenica Anica (70) svjedoči da nisu svi, koji su radili čak četiri i pol desetljeća, dobro prošli s mirovinom. Njezine prijateljice koje su radile i po deset godina manje, tvrdi, imaju bolja mirovinska primanja. Objašnjenje, naravno, postoji, a gospođa Anica na žalost ne može pomaknuti vrijeme unatrag i promijeniti poslodavca.
“U mirovinu sam otišla 2019. godine, s 45 godina i 23 dana radnog staža, netom prije 66. rođendana. Od 1988. godine radila sam u privatnom sektoru i to se pokazalo lošom odlukom jer nisam dobro prošla. Moja prva mirovina iznosila je svega 3.730 kuna odnosno današnjih 495 eura“, povjerava nam ova umirovljenica.
Mirovina narasla na 696 eura
Potom je otkrila koliko joj je mirovina narasla u ovih pet godina otkako se umirovila. “Danas mi mirovina sa svim usklađivanjima iznosi 696 eura. Prošle godine slavili smo 50 godina mature, iz razgovora sam uvidjela da sam tamo bila umirovljenica s najviše radnog staža, ali s najmanjom mirovinom. Reći ću vam u čemu je kvaka”, napisala je.
“Pa eto, 26 godina radila sam dakle u privatnom sektoru, a rad kod privatnika značio je rad za puko preživljavanje. Kolegice koje su radile po bankama i u državnim ustanovama išle su u mirovinu s maksimalno 34 ili 35 godina staža. Nije zanemariva ni činjenica da su dobile velike otpremnine, a mirovina im je kud i kamo veća od moje s 45 godina radnog staža. Osjećala sam se jadno”, doznajemo od naše čitateljice Anice.
Na kraju je svima poručila da dobro razmisle gdje će se raditi, jer im kasnije neće biti svejedno. Danas je ipak lakše birati, posla ima više nego u ratnim i poratnim godinama. Treba se dobro informirati, piše gospođa Anica, isplaćuje li poslodavac topli obrok i razne stimulacije za rad na koje se ne plaćaju doprinosi jer se sve čini primamljivo, a ne vidi se na penziji.
“Osobno nikad nisam vidjela ni dodatak na neprekinuti radni staž, niti regres. Sindikati su se brinuli samo o zaposlenima u državnom sektoru, to je sve skupa jedna velika sramota. Nakon svega se pitamo gdje su nestali naši radnici, a ja bih to pitanje promijenila u ‘gdje je nestao čovjek‘”, opsuje osjećaj zakinutosti gospođa Anica.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
