Mnogi amaterski vrtlari, ali i dekorateri interijera, vjeruju da pojedine biljke u našim životnim prostorima mogu privući novac. Sljedbenici filozofije feng shuia takove biljke smještaju u sjeverozapadni kut sobe ili kuće, budući da je on, smatraju, povezan s bogatstvom, blagostanjem i pozitivnom energijom.
Među biljkama koje se u tom dijelu kuće nađu su one čiji listovi podsjećaju na kovanice, a najpoznatija među njima je Pilea peperomioides koju još zovu i kineski dolar ili biljka palačinka. Ovu zelenu ljepoticu često možemo vidjeti i u švedskim katalozima namještaja. Zašto je tomu tako, objasnit ćemo u nastavku ovoga priloga.
Kako izgleda i odakle je došla ova pileja?
P. peperomioides je uspravna, zimzelena trajnica. Sjajni tamnozeleni kružni listovi promjera do 10 centimetara razvijaju se na dugim peteljkama. Prirodno raste samo u Kini, na jugozapadu provincije Szechuan i na zapadu provincije Yunnan. Staništa su joj na zasjenjenim, vlažnim stijenama u šumama na nadmorskim visinama od 1.500 do 3.000 metara.
Sama biljka naraste do visine i širine od oko 30 centimetara, ponekad i više u zatvorenom prostoru. Stabljika je zelenkasta do tamnosmeđa, obično nerazgranata i uspravna, a kod zrele biljke je odrvenjena u podnožju. Cvjetovi su neupadljivi.
foto: feey/Unsplash
Tri je puta putovala prema Europi
Smatra se da je škotski botaničar George Forrest bio prvi zapadnjak koji je za potrebe znanosti sakupio ovu biljku. Uzorak je uzeo 1906. godine, a potom i 1910. godine u planinskom lancu Cang u pokrajini Yunnan.
Ipak, P. peperomioides je postala popularna tek nakon što ju je iz istog kineskog teritorija u Norvešku 1946. godine donio misionar Agnar Espegren. Naime, nakon tog trećeg dolaska u Europu, raširila se u staklenicima i domovima Skandinavije; od ruke do ruke.
Kako je podsjećala na jednu vrstu roda Peperomia, botaničari su joj nadjenuli ime Pilea peperomioides. Prva poznata objavljena fotografija ove vrste pojavila se u britanskom vrtlarskom časopisu Kew 1984. godine. Tijekom ranih 2010-ih i 2020-ih godina, P. peperomioides postala je široko dostupna u prodaji i više nije rijetkost.
U kućnom uzgoju P. peperomioides traži puno svjetla, umjereno zalijevanje i lagano prihranjivanje tijekom proljeća i ljeta. Lako se razmnožava reznicama, a sama biljka stvara puno izdanaka koji se mogu odvojiti i zasebno posaditi.
Svjetlo
Najbolje uspijeva na jakom, ali indirektnom svjetlu. Redovito rotirajte biljku kako bi ostala simetrična. Jako podnevno sunce spalit će joj listove. U uvjetima niže osvijetljenosti izgubit će na ljepoti, postati izdužena, a listovi će joj biti manji.
Supstrat
Najbolji izbor je visokokvalitetna organska mješavina za sadnju koja se temelji na tresetu ili kokosovim vlaknima pH vrijednosti od 6 do 7. Ako imate mogućnost, dodajte perlita u supstrat kako biste poboljšali odvodnju i osigurali da se oko korijena ne zadržava previše vode.
Mlada P. peperomioides kupljena u trgovačkom lancu u Zagrebu (foto: Sandro Bura)
Voda
Ova zimzelena trajnica ima umjerene potrebe za zalijevanjem. Dopustite da se tlo gotovo osuši između zalijevanja. Listovi P. peperomioides će se spustiti kada se supstrat osuši, što je dobar znak da je vrijeme za zalijevanje.
Temperatura
Gdje je to moguće, izbjegavajte pretjerano suhe uvjete zraka, što obično znači da biljku držite dalje od izvora grijanja ili podnih radijatora. Relativno dobro podnosi niske temperature, no u zatvorenom prostoru temperatura ne bi smjela pasti ispod 10 Celzijevih stupnjeva. Ipak, kratkotrajno izlaganje hladnoći tijekom zimskih mjeseci može potaknuti cvatnju.
Prihrana
Prihranjujte jednom mjesečno tijekom proljeća i ljeta uravnoteženim univerzalnim gnojivom za lončanice. Koncentraciju pripravite prema navodima za upotrebu. Izbjegavajte prihranjivanje tijekom jeseni i zime kada biljka ulazi u stanje mirovanja.
