Sliježe neprestano ramenima gospođa Ana (62) dok nam priča o životu, preselila je, kaže, lani k staroj majci, udovici.
“Mama ima 83 godine, pala je jesenas vani dok se penjala na ljestve da pobere jabuke. Polomila je rebra, uganula nogu, bila je u bolovima. Ja sam tada živjela sama u većem mjestu, kao friška umirovljenica. Zaključila sam da bi bilo najbolje da preselim kod nje”, otkriva nam. Tek je sada, kaže, shvatila zašto joj se mama toliko puta žalila da “živa duša preko njezina praga ne kroči”.
“Znate, dok su djeca mojih braće i sestara bila mlađa, i dok je otac bio živ, često smo se tu okupljali. Kako su djeca rasla, selo ih je prestalo zanimati. Jedan brat je nakon tatine smrti dolazio mami kositi travu i nešto popraviti ako bi trebalo, ali otkako sam ja tu, dođe svakih mjesec do dva, ako i toliko. Šogorice nisam vidjela od Božića, jednu ni drugu, kao ni njihovu djecu”, kaže.
Unuci putuju po svijetu
Sestra joj živi u inozemstvu, njezinu djecu nisu, kaže, nisu vidjele nekoliko godina. “Mladi si radije plate neki odmor po svijetu, nikad im baka nije usput. Ja je vidim da plače. Ne služi se društvenim mrežama, mobitel ima samo za javiti se. Ni taj ne zvoni često. Neki dan je sjedila kod susjede u sjenici, vidim briše suze.”
“Kod kuće mi je ispričala da joj je susjeda na Facebooku pokazivala da joj je unuk na odmoru u Španjolskoj, a da je unuka bila na Tenerifima. Plače kako su se promijenili, kako su postali lijepi ljudi, onda mene pita hoće li doći na ljeto, znam li što. Srce mi se stegne jer nemam odgovore na takva pitanja”, kaže.
Treba ih moliti da nazovu baku
Kažemo joj u razgovoru da ih pokuša sve okupiti. “Probala sam to za Božić, došlo ih je pola. I to je nju nahranilo evo do sada. Potičem ih da je barem nazovu, ispričaju joj kako su, povjere joj planove. I to im je teško kao da idu vaditi zub”, kaže.
“Niste li joj vi dovoljni, sada kad živite s njom?”, pitamo je. “Njoj su sva njezina djeca i unuci jednako pri srcu, o svakome sve želi znati. Istina, sretnija je otkako sam s njom, često naglas Bogu zahvaljuje na tome, ali vidim da je pogađa što od tolike obitelji rijetko tko dođe k njoj na selo”, završila je naš razgovor gospođa Ana.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
