Kako na početku pisma objašnjava snaha Ida (34), u njezinoj se obitelji nije osuđivalo niti zbog načina odijevanja ili frizure, niti zbog nečijeg viška kilograma, a kamoli zbog glasnog smijanja. Barem ne na način na koji to radi obitelj njezina supruga, konkretnije – njezina svekrva.
“Za razliku od mojih roditelja, ona je baš tip osobe koja osuđuje, meni ne da disati već sedam godina. Tolerirala sam je dugo jer sam s 27 godina u brak ušla čista srca, optimistična, s vjerom u ljude i život. Ona se svih ovih godina trudi poljuljati me, skinuti mi, kako kaže, moje ružičaste naočale jer ona smatra da život nije ružičast i da se moram uozbiljiti”, povjerava nam.
Čak se i smije preglasno
Kako kaže, svekrvi je smetalo čak i to, što se ona preglasno smijala u društvu. “Nisam obraćala pozornost kad mi je baš visokim tonom pred svima govorila: Smiri se, Ida, kako se to smiješ, samo se tebe čuje.”
“Kad sam rodila kćer, dolazila mi je doma i jednom kad je vidjela da ja čitam knjigu dok malena spava, izbezumila se. Sva zajapurena hvatajući zrak govorila mi je da majka bebe ne može čitati knjigu nego žuriti napraviti što treba za obitelj i da gdje je večera. Mislila sam da će joj pozliti jer je u stanu za nju bio prevelik nered”, kaže.
Žao joj je, kaže, što je svekrva cijeli život opterećena životom, uvijek u nekom stresu, brizi. “Ona je totalni control freak, i vjerujem joj kad kaže da je imala teško djetinjstvo jer je silom prilika brinula za mlađu braću i sestre. Ali to je ne opravdava, neka ode psihologu umjesto da mene uvlači u svoj čemer i jad”, smatra Ida.
“Ne živim s njom u kući pa kad čitam o problemima snaha i svekrva, možda meni nije najgore. Iako me i ovako uspijeva dobrano sekirati i nervirati, nekako uspijevam prelaziti preko njenih zajedljivosti.”
“Uprasit ćete se”
“Sada još samo moram napisati zašto sam odlučila poslati vam ovo pismo. Čitala sam o ženi kojoj svekrva zamjera putovanja solo s prijateljicama. Vjerujem joj svaku riječ, jer je meni moja neki dan zamjerila čak i to, što sam ispekla kolače.”
“Poslala sam joj sva ponosna fotografiju ukrašenog kolača netom nakon što sam ga iz kalupa prenijela na pladanj. Umjesto da me malo pohvali napisala mi je: ‘Uprasit ćete se‘. Bila sam u šoku, triput sam se vratila pročitati je li istina što piše i je li to njezin broj. Mislim da joj sada stvarno moram nekako reći da bi bilo dosta te zajedljivosti”, riječi su kojima je završila svoje pismo.
Kako svekrvi na zdrav način reći da granice moraju postojati?
Naša čitateljica svekrvi na ljubazan može pokušati objasniti što za nju nije prihvatljivo, pri čemu je važno da ostane mirna. Savjetujemo joj da svekrvi navede konkretne situacije u kojima ju je pogodila njezina kritika. Evo joj nekoliko naputaka svim snahama u sličnoj situaciji:
Pokušajte izbjeći sukob. Bitno je naglasiti svoje osjećaje i potrebu za promjenom u komunikaciji, dok istovremeno zadržavate poštovanje prema svojoj svekrvi.
Koristite ‘ja’ izjave umjesto optužbi. Na primjer, umjesto da kažete ”Vaše stalne kritike me uznemiruju”, možete reći: “Osjećam se loše kad primam stalne kritike”.
Pokušajte biti suosjećajni: Ponekad ljudi kritiziraju iz vlastitih nesigurnosti ili briga. Pokušajte shvatiti što stoji iza njezinih komentara i pokažite suosjećanje, ali istovremeno inzistirajte na svojim granicama.
Budite dosljedni: Nakon što postavite granice, važno je dosljedno ih održavati. Ako vaša svekrva nastavi s kritikama, ponovno joj mirno, ali odlučno, recite gdje su granice.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
