Kumrovec ima oko 300 stanovnika. To je mjesto na sjeverozapadu Hrvatske, blizu granice sa Slovenijom. U Kumrovcu je, piše NZZ, 1892. u doba Habsburške monarhije rođen Josip Broz, kao sedmo od 15 djece u obitelji majke Slovenke i oca Hrvata, prenosi DW tekst iz švicarskog medija.
Broz je, kako piše švicarski dnevnik, već kao 15-godišnjak napustio rodno mjesto, pobjegao je, kažu, od gladi. Kasnije je izučio zanat bravara i postao profesionalni revolucionar, kažu autori NZZ-a.
“Kao maršal Tito je trijumfirao u jugoslavenskom narodno-oslobodilačkom ratu protiv Hitlerove Njemačke i njezinih saveznika, a kasnije se suprotstavio i svom ranijem mentoru Staljinu. Kasnije je Tito, sve do svoje smrti 1980., upravljao Jugoslavijom, nesvrstanom federacijom ravnopravnih republika”, piše NZZ.
“Kod Starog” u Kumrovcu
Autori NZZ-a su bili u Kumrovcu, navratili su u gostionicu “Kod Starog” koja se nalazi pored Titove rodne kuće i spomenika Brozu. “Spomenika koji je u neovisnoj Hrvatskoj već letio u zrak, a kasnije je obnovljen”, dodaje NZZ.
U razgovoru za švicarski list načelnik Šplajt kaže da je ponosan na Tita, “kao i većina žitelja sela”. Za načelnika je Tito “svjetski brend”. On je zadovoljan brojem posjetitelja, kaže da je tijekom 2023. Kumrovec posjetilo 30.000 Amerikanaca, te oko 100.000 stanovnika drugih ex-jugoslavenskih republika, uglavnom Slovenci, Bosanci, Crnogorci, kaže on.
“Sa svijetom i ostatkom bivše Jugoslavije Kumrovec nema nikakav problem, kaže Šplajt, ali ima s Hrvatskom. Jer Hrvati, a prije svih nacionalno orijentirana vladajuća stranka HDZ, Tita povezuje primarno s komunizmom i zločinima koje su nad fašističkim ustašama napravili njegovi partizani na kraju Drugog svjetskog rata”, piše NZZ.
Načelnik se žali da Tito i danas “koči” razvoj Kumrovca, kaže da Tita ne smije baš prečesto spominjati, dodaje da su Tito i njegova Jugoslavija toliko zloglasni kod (aktualne) političke klase u Hrvatskoj da čak i Zoran Milanović, državni predsjednik, izbjegava Kumrovec u predizbornim vremenima: “Da je Sutla probila malo drugačiji put, takav da je Kumrovec dio Slovenije, za Titovo rodno mjesto bi se otvorile sasvim drugačije perspektive”, prenosi načelnikova razmišljanja NZZ.
Švicarski list prenosi i izjave Anite Paun-Gadže, voditeljice muzeja “Staro Selo Kumrovec”, koja priča kako ima osjećaj da se Tita u selu smatra smetnjom. I dodaje da mnogi školarci koji navrate u selo, obilaze muzej, ali u Titovu kuću ulaze samo s izričitom dozvolom njihovih učiteljica i učitelja: “U prošlosti su se roditelji žalili na obilazak Titove rodne kuće, sumnjali su da se tu radi o političkoj indoktrinaciji”, piše ovaj list.
“Pod Titom je bilo bolje…”
Tih strahova nema u Jajcu, piše NZZ. Bosanski grad je iduća postaja u reportaži koja je objavljena prošli vikend. Jajce se opisuje kao utvrđeni grad u kojem su u Srednjem vijeku stolovali kršćanski bosanski kraljevi, sve dok nisu došli osmanski osvajači, grad koji je za vrijeme SFRJ bio centar industrije, kao grad u kojem su se katolički Hrvati i muslimanski Bošnjaci više-manje pomirili nakon neprijateljstava tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća.
U Jajcu je Tito bio i ostao junak, piše NZZ. To je grad u kojem su stariji, kako piše ovaj medij, jedinstveni u ocjeni: “Pod Titom je bilo bolje, više sigurnosti, više blagostanja – jednostavno normalnost.”
Muslimanima dao status nacije
“Titova Jugoslavija nije bila idealna država”, kaže za NZZ Mirsad Duranović. On je imao 12 godina kada je Tito preminuo, sa sjetom se prisjeća SFRJ, ali isto tako napominje da se ne može opravdati postojanje kaznenog logora Goli otok. Duranović danas radi kao kurator Muzeja AVNOJ-a u Jacu, priča da su ljudi poštivali Tita zato što je etablirao uspješan model suživota različitih naroda u Bosni.
Tito je, piše NZZ, posebno omiljen među muslimanskim žiteljima Bosne, koji se od prije tri desetljeća službeno nazivaju Bošnjacima. Socijalistička Jugoslavija je doduše šikanirala islam, kao i sve religije. Ali muslimanima je dao status posebne nacije, prije toga su ljudi iz muslimanskih obitelji bili prisiljeni da se nacionalno opredijele ili kao Srbi ili kao Hrvati.
NZZ-ovi autori nastavljaju proputovanje kroz BiH, preko Bugojna (u kojem jedan sugovornik priča o tome kako u zemlji “danas vlada bezakonje, a korumpirane nacionalne stranke Hrvata, Srba i Bošnjaka loše stanje u BiH koriste za sebe, dok za sobom ostavljaju kaos za normalne građane”), stižu do Mostara. Grad na Neretvi opisuju kao – podijeljen, baš kao što su podijeljena i mišljenja Mostaraca oko Tita, kaže NZZ: “Linija razdvajanja ide između većinski bošnjačkog istoka i pretežito hrvatskog zapada. Rat u Bosni je cementirao tu podjelu.”
Mostarom, glavnim gradom Hercegovine, se danas zajednički upravlja, piše NZZ. I napominje da je jaz mentalno naizgled nepremostiv. U zapadnom Mostaru odlučujuću ulogu igraju “nacionalni Hrvati”, piše NZZ i dodaje da bi “oni taj grad, najradije i cijelu Hercegovinu pripojili Republici Hrvatskoj”. Nigdje se to ne vidi tako jasno kao na Partizanskom groblju, dodaje NZZ.
Nekropolu za više od 600 partizana svih etničkih pripadnosti iz Mostara i okolice se već desetljećima uništava, napominju autori. “Političku odgovornost snose nacionalno-hrvatski političari u gradu, za koje je groblje samo naporno prisjećanje na bratstvo i jedinstvo jugoslavenskih naroda.”
Kontroverze oko Kuće cvijeća
Na kraju opširnog članka u vikend-izdanju NZZ-a posvećenog Titu i kontroverzama oko Tita, autori odlaze u Beograd. U Srbiji se danas, kako pišu, “pod predsjednikom Aleksandrom Vučićem opet učvrstio fašistoidni nacionalizam Slobodana Miloševića, dok je na mjesto marksističkih pouka iz Titove ere stupio putinovski misticizam.”
“Za srpske nacionaliste je Titova Jugoslavija utjelovljenje jednog sistema koji im je oteo uvriježena prava kao državnog naroda, koji im je čak oduzeo i Kosovo”, pišu autori ovog članka. NZZ napominje kako usprkos svemu tome u Beogradu dan-danas postoji jedan muzej u kojem se posjetitelje informira o Titu i njegovoj Jugoslaviji. To je Muzej Jugoslavije u kojem se nalazi i Kuća cvijeća, gdje je Titov grob.
A među posjetiteljima dominiraju mladi ljudi iz zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, nastavlja NZZ. Oni ne žele povratak Jugoslavije, kaže za NZZ dugogodišnja kuratorica tog muzeja Veselinka Kastratović Ristić. Po njezinom mišljenju mladi žele prekogranični prostor za kulturnu suradnju i druženje: “Novo doba bez nacionalističke mržnje, to je ono što za budućnost oni žele preuzeti iz Titove Jugoslavije.”
Gradonačelnik Beograda ga želi iskopati
A upravo to je, nastavlja NZZ, trn u oku stranačkim prijateljima predsjednika Srbije. Švicarski list podsjeća na nedavnu inicijativu Aleksandra Šapića, vršitelja dužnosti gradonačelnika Beograda. On je rekao da bi najradije Titove posmrtne ostatke iz Kuće cvijeća poslao u Kumrovec. I tu se završava krug, ova priča se vraća na svoj početak. U Kumrovec.
Načelnik Šplajt je, kako piše NZZ, na Šapićeve najave reagirao gotovo entuzijastično: “Titov grob u njegovom rodnom mjestu maloj hrvatskoj općini bi mogao podariti i do milijun posjetitelja – iz godine u godinu.”
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!