Sanela: ‘Mama je u mirovini i njegujem je, a ona me ogovara kome stigne’

Na početku pisma gospođa Sanela otkriva da živi u malom gradu, u naselju gdje svatko o svakome sve zna. Ogovaranje joj teško pada, jer se u više navrata uvjerila da je upravo ona meta na koju se svojim dugim jezikom okomila njezina majka. “Priča k’o priča svačija, od usta do usta drugačija”, prisjetila se stare izreke naša čitateljica.  

“Godinu dana sam kod mame. Moram navesti da mi i brat tu živi, međutim, od njega nikakve koristi. Ne radi, a pije. Mama ima penziju, a ja plaću jer još radim. Uz sve navedeno, od kad znam za sebe, mojoj je majci sin bio i ostao na prvome mjestu”, piše nam Sanela.

Prošle godine, kad je preselila k njoj, majka joj se razboljela i pala u krevet. “Tada se doslovno ponašala kao mala beba. Mijenjala sam joj pelene, trčala po lijekove, nabavljala kreme. Organi zdravi, ali su je boljele kosti. To je stanje trajalo mjesecima”, objašnjava nam. 

Brat joj uzima novac

Da majčina bolest ne bude jedini problem u kući, kad bi dolazila s posla kući, primjećivala bi, tvrdi, da neke stvari nisu bile na mjestu na kojem ih je ostavila. “Pitala sam mamu premješta li to žena koja ju je obilazila dok sam ja na poslu, a koja joj je mijenjala pelene i davala joj jesti. Rekla je da ne premješta. To me začudilo, no s vremenom sam uhvatila brata s mojim novčanikom u ruci. Postalo mi je sve jasno, kao i da me oboje gledaju samo kao sluškinju”, napominje gospođa Sanela.

“Nestane mi svako malo neki iznos. Ne neki veliki, ali me ljutilo jer brat ne doprinosi, a uzima. Znao je i on ići koji dan nešto zaraditi pa da dio zarade, ali rijetko. E sad, problem nastaje kad sam se ja počela ponašati kao i oni. Napominjem da je ona ustala iz kreveta, kreće se uz hodalicu, teško, ali se kreće. Čak može nešto lakše i napraviti, uzeti si jesti. Tada sam odlučila da ću početi misliti malo i na sebe”, piše. 

I sama je, piše, u godinama u kojima joj stres stvara problem s bolešću koju ima već dugo, koja je, kako navodi, ‘tihi ubojica’, jer ne boli. “Sad kad malo brinem o sebi, ne valjam im. Moja rođena majka me ogovara kome god stigne. Nekoliko puta sam je čak i čula, i kad joj to spočitam, ona poriče. Pitam je, što sam ti napravila da me toliko mrziš i pričaš okolo to o meni? Tada se žali bratu da sam je napala”, opisuje u kakvom se začaranom krugu našla.

Neposlušna do bola

Potom se gospođa sanela povukla i, duboko povrijeđena, počela izbjegavati majku. Majci se ni to nije svidjelo. “I što sad učiniti? Žao mi ju je, ima dosta godina, jedva se kreće, izdat će je nesumnjivo je opet i noge i kralježnica. Tko će se brinuti o njoj? Nema ona toliku penziju da može nekoga platiti da je njeguje. Starački dom ne dolazi u obzir, odnosno ona za to ne želi ni čuti”, doznajemo.

Za kraj je napisala još nešto što je kod majke krajnje zabrinjava: “Nikada me ništa nije poslušala, nikakav moj savjet, pa ni savjet fizioterapeuta. Sluša samo susjedu koja je u sličnoj zdravstvenoj situaciji. Ja ovakvo tvrdoglavo ponašanje ne razumijem. A što se tiče njezine naklonosti bratu, moram reći da ni to ne razumijem, jer su meni kao majci sva moja djeca jednaka, nikad ih nisam dijelila ni po čemu.”