“Dok sam bila u braku s bivšim mužem, prevario me i dobio spolno prenosivu bolest. Majka me čak i tada pokušavala nagovoriti da se ne razvodim od njega, jer me voli. Nitko ne zna da sam se ja već i prije toga molila Bogu da moj brak završi tako da on bude glavni krivac”, priznala je ova sudionica u raspravi na stranicama za razmjenu iskustava.
“I upravo se to dogodilo. Tada sam odlučila u dobroj vjeri krenuti u novi život. Imali smo, naime, djecu, a niti sam imala stalan posao, niti bilo kakve prihode. U tako nezahvalnom položaju ipak sam prikupila sve potrebne papire za razvod i odnijela ih samouvjereno u Zavod za socijalnu skrb. Čak i dokaze kakvu je bolest pokupio”, objašnjava nadalje.
Korak po korak
Idući korak bio joj je osigurati stan sebi i djeci, s nadom da će pronaći i posao. “Imala sam prijateljicu još od školskih klupa, koja je bila upoznata sa dodjelom stanova za socijalno ugrožene kao i nezaštićene majke bez primanja, a koje sebe i djecu moraju maknuti iz toksične obiteljske sredine”, rekla je.
Kad se prijavila za jedan od tih stanova, spakirala je sebe i djecu i najprije otišla kod mame. Kako kaže, dok neke žene ostanu s mužem isključivo iz financijskih razloga, ona nije ostala ni sekunde već je otišla bez ičega.
“Ostali smo kod moje mame šest tjedana, a onda su mi javili da me čeka socijalni stan. Kod nas dio stanarine za takav stan plaća lokalna uprava, a korisnik plaća preostali iznos koji ne prelazi 30 posto mjesečnog prihoda. Uz posao sam mogla dalje gurati sama, tražila sam ga intenzivno.”
Nisu joj, dakako, odmah tekli med i mlijeko. Brige su tek počele, ali je sve bilo bolje od nesretnog braka u vlastitom domu. “Djeca i ja uselili smo se u gole zidove, bez štednjaka, hladnjaka i ikakvog namještaja. Prazno, nigdje ničega. Ali, bili smo sretni. Bog nas je blagoslovio jer sam bila aktivna u crkvenoj zajednici i ljudi su se ubrzo ponudili s namještajem koji im više nije služio. Crkva nam je pomogla da nabavimo štednjak i hladnjak”, objasnila je svoj put do slobode.
Danas je ponosna baka
Bivši joj je suprug, otkriva potom, sve to pokušao pokvariti te ju je i dalje gnjavio. “Ali, tako sam mu zaprijetila i zalupila vrata u nos da su ga udarila. Od tog nas je dana pustio na miru. Savjetujem vam da se maknete od nasilnog muža i vjerujete mi, život će vam otvoriti put i posložiti karte. Samo se ne prepuštajte zlostavljanju i nesreći, ma nema tih novaca da vam kupe sreću.”
“Danas sam ponosna na sebe jer sam svojoj djeci tada dala riječ da njihov dom više nikada neće biti nesretan. To je bilo ranih 90-ih. Bogu hvala, moj je dom i danas, kad god mi požele doći s unucima, za sve njih mirna luka”, lijepe su riječi kojima je zaključila svoju ispovijest ova hrabra žena.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
