Povjerljivo
Mira (79): ‘Djeca žive na tri strane svijeta, veselim se domu s pogledom na more’
Nakon niza pisama naših čitatelja u kojima izražavaju bojazan da će jednom, kad onemoćaju, morati u starački dom, razveselilo nas je i nekoliko optimista. Oni su nam povjerili da jedva čekaju dan kad će dobiti mjesto i preseliti u društvo vršnjaka, uz manje svakodnevnih briga.
Da će svoju treću dob provesti u staračkom domu, umirovljenica Mira čvrsto i s punim povjerenjem odlučila je još prije deset godina. Kad se te 2014. godine upisivala u dom, rekli su joj da će čekati osam do deset godina, što bi značilo da svaki dan očekuje poziv.
“Odlazak u dom moj je izbor i odluku sam donijela još davno. Uskoro punim 80 godina života i mjesto u državnom domu u Splitu čekam nešto preko deset godina. Budući da sam upisana za jednokrevetni smještaj u sklopu kojeg ću imati terasu s prekrasnim pogledom na more, odmah su mi rekli da ću morati toliko dugo čekati”, povjerava nam gospođa Mira.
Ne želi biti djeci na teret
“Sad bi se to moglo već ostvariti. Želim otići dok sam još dobrog zdravlja, veselim se i toplo nadam da će me uskoro pozvati. Udovica sam, imam troje djece. Djeca žive na tri strane svijeta. Mislim da ne bi bilo fer opteretiti moje najdraže, zato idem u dom”, iznosi svoja razmišljanja.
Prati, piše nadalje, naše teme o životu naših umirovljenika. “Čitam i uviđam koliko i kakvih sve problema može nastati kad roditelj djeci postane teret. Ja to svjesno ne želim. K tome, znate onu staru koja kaže da ‘svaka ptica svome jatu leti’, tako da mislim da je prirodno biti među svojim godištima, to je moja istinska želja”, završila je svoje pismo gospođa Mira.
Ksenija: Suprug i ja jedva čekamo dom
Umirovljenica Ksenija odluku o odlasku u dom za starije donijela je već sada, na pragu 65. godine života. Da želi u dom, ne dvoji ni časa.
“Ove godine punim 65 godina, a suprug je napunio nedavno i nema prepreka da se već sada ne prijavimo. Čim napunim godine, nas dvoje idemo u državni dom Sveta Ana u našem susjedstvu ispuniti papire. Budući da se čeka 10 do 15 godina, ne želimo gubiti niti jedan tren od zakonskog roka kada je moguća prijava”, otkriva nam ova umirovljenica.
S djecom su o tome već razgovarali. “Rekli smo našim kćerima sve o svojim planovima, bile su iznenađene, ali poštuju našu odluku. Na taj način i njima smo prenijeli poruku da na starost treba misliti unaprijed. Nadam se da će i one jednog dana, najbolje također sa 65 godina, napraviti to isto. Za kraj moram reći da se i suprug i ja baš veselimo danu kad će nas primiti u dom”, piše ova optimistična umirovljenica.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!