Lovorka: ‘Smjestila bih oca u dom, ali nedostaje mi 800 eura. Kako mu pomoći?’

Zabrinuta kći Lovorka piše nam da je razočarana brigom države za svoje starije građane. Budući da je njezin otac teški pacijent, voljela bi ga smjestiti u ustanovu gdje će se moći adekvatno brinuti o njemu, ali to ne može financirati.

“Moj otac ima 86 godina i teško je bolestan, tri puta tjedno mora ići na dijalizu. Starački dom u kojem bi odmah mogao naći smještaj košta 1.200 eura, a njegova mirovina iznosi 400 eura. Kako mu omogućiti da posljednje dane života provede dostojanstveno?” pita se.

Kako napominje, ona bi rado brinula o njemu da ima sve kompetencije, ali i da je slobodna. “Kako mu pomoći kad radim? Dati otkaz u firmi, budući da bolovanje za brigu o roditeljima ne postoji? Ako dam otkaz, od čega ću živjeti?” sve su to pitanja koja muče gospođu Lovorku. Primanja joj, po svoj prilici, nisu dostatna da bi mogla mjesečno izdvajati 800 eura za doplatu doma.

Svijet oko nje, spoznala je i o tome piše, okrutan je. “Zar bi trebali one, koji su nas podigli na noge i pružili nam svu pomoć i ljubav ovoga svijeta, koji su uvijek bili uz nas kad nam je bilo najteže, trebali sada staviti žive pod zemlju? Mislim da je danas najbolje moliti Boga da ne doživiš starost, da ne dovedeš svoju djecu u ovako bezizlaznu situaciju”, utučena je gospođa Lovorka.

Budući da se u hitnim slučajevima smještaj u staračkom domu može osigurati preko najbliže ekspoziture Zavoda za socijalni rad, gospođi Lovorki savjetujemo da to bude prva (lokalna) ustanova kojoj će se obratiti ne bi li ipak pronašla rješenje za svog oca.

Dina: Ne vidim rješenje problema

Umirovljenica Dina ima 69 godina i kako nam piše, nedavno je počela pobolijevati. To ju je navelo da počne razmišljati o odlasku u starački dom, ali budući da se u državni još nije ni prijavila, a privatni su domovi preskupi, uvidjela je problem.

“Kako mi se zdravlje urušava sve češće razmišljam o tome da se neću još dugo moći nositi sa svakodnevnim problemima i potrebama. Moj suprug je deset godina stariji od mene, njegovo je zdravlje također jako loše. Sa svakim novim danom sve sam svjesnija da više neću dugo moći nositi sav teret koji me snašao”, piše iskreno gospođa Dina.

Boji se dati nekretninu

“Problem je taj što u državnim staračkim domovima nema mjesta, a privatni su preskupi za nas umirovljenike s nižim primanjima. Bojim se dati svoju nekretninu bilo privatnom bilo državnom domu, jer ne znam što sve može biti”, iznijela nam je svoje strahove gospođa Dina.

Ova umirovljenica trebala bi istražiti sve mogućnosti koje joj se pružaju u lokalnoj zajednici. Za početak, poželjno bi bilo razgovarati sa stručnjacima zajednici kako bi se pronašlo najbolje rešenje za njezinu situaciju. Možda, primjerice, već sada ispunjava uvjete za korištenje usluga gerontodomaćice.

K tome, kada dobije konkretne savjete, lakše će se nositi i sa sumnjama i strahom da će biti prevarena ako prepusti nekretninu te će s punim povjerenjem ona i njezin suprug otići u starački dom. Jedna od mogućnosti je i učlanjenje u Sindikat umirovljenika Hrvatske čiji pravnici joj mogu pomoći u ovom pravnom poslu.