Na temu tjelesnih promjena u pedesetima mnogi su se na Redditu izjašnjavali da su ih šokirale – jednostavno nisu bili spremni na njih.
“Osjećala sam se mlađom od svojih godina, pa kad sam se nekoliko jutara probudila i malo teže došla do kuhinje, mislila sam da sam negdje krivo stala i da me zato nešto smeta u gležnjevima. Poslije sam uvidjela da je krenula jutarnja ukočenost zglobova”, odgovorila je jedna žena u pedesetima.
Krenuli čudni bolovi
“Volim se šaliti da mi se, čim sam napunio 50 godina, upalila lampica “provjeri motor”, kao ona na automobilu Počeo sam osjećati nasumične bolove koji samo dođu i prođu, a ponekad i ostanu, čini se zauvijek. Ako se ozlijedite, očekujte da će vrijeme izlječenja biti barem dva do tri puta dulje. Isto je i s bolestima. Jednostavno se više ne oporavljate kao prije”.
Na iduću pojavu mnogi se žale. “Jedva da još popijem nešto alkoholno. Ujutro sam počeo biti mamuran, kao što nikad prije nisam bio. I ne samo to, kad bih s društvom previše popio, budio bih se noću i srce bi mi lupalo kao ludo, baš kao da sam vježbao. Tada sam vidio da je vrag odnio šalu i da treba smanjiti dozu.”
Stižu bore
Potom se javila jedna žena koja se teško nosi s osjećajem da više nikome nije privlačna. “Moje je tijelo počelo puno brže starjeti nakon otprilike 45. godine. Sada sam u pedesetima i još sam zdrava i okretna, ali moram paziti što jedem, moram vježbati, šetati. No, u svakom slučaju ne izgledam više mladoliko, imam dosta bora i ljudi se prema meni jednostavno ponašaju drugačije zbog toga, što me čini tužnom.”
S idućim su se komentarom jedne žene mnogi složili: “Ne znam što mi je, ali stalno moram piškiti. U jednom trenutku sam se već uhvatila da sam, gdje god bi išli, imala fobiju da neće biti WC-a. Otišla bih u toalet prije leta, a u zrakoplovu bi me uhvatila panika: Moram li opet?! To me poslije malo prošlo psihički, ali i dalje često piškim.”
Iduća je komentatorica sve nasmijala: “Što mi je to, zaboga, u uhu? Kakve su to dlake sad i na bradi?” I s ovim će se gospodinom mnogi složiti: “Bit’ ću realan. Probudiš se jednog jutra tamo još krajem svojih četrdesetih i čudno si umoran. I to više nikad ne nestane.”
Gdje su mi naočale
“Sve tvoje stare ozljede vraćaju se da te progone. Ono koljeno koje si ozlijedio na igralištu s devet godina pa je boljelo? Drago mi je što opet vidimo! Sjećaš se kad dizao onu komodu dok si selio u novi stan? Pita te bol u kralježnici opet: Jesam li ti nedostajala? A one zamagljene oči nakon što si noć proveo za računalom? E pa, sad su stalno zamagljene!”
I idući je sudionik rasprave nasmijao mnoge koji su se u prepoznali u njegovim riječima. “Naočale? Gdje su mi naočale? Kad ih nađem, malo su na nosu, malo ih skidam. Nosim ih za blizu, skidam ih za daleko. Glupo mi je nositi povećalo za pročitati deklaracije, pa ih onda fotkam mobitelom i povećam sitna slova, usred trgovine. Ma strašno.”
Perimenopauza
“Ako ste žena, pokuca vam perimenopauza. Ne shvaćate koliko hormoni doprinose cjelokupnom funkcioniranju vašeg tijela sve dok ne počnu nestajati. Mjesečnicu sam dobivala kako joj puhne, prorijedila mi se kosa, muče me kilogrami, još imam valunge, osjećam ekstremni umor, imam grozne emocionalne amplitude i probleme s koncentracijom.”
I ima toga još: “Primijetila sam da mi je koža na rukama mnogo osjetljivija i tanja je nego što je bila, osjećam da mi ruke stalno suhe. Tijelo mi više nego do sada zahtijeva konstantno kretanje. Mislim, još uvijek mogu skakati i trčati, ali ako sam u istom položaju duže vrijeme, moji zglobovi trebaju pet sekundi da se zagriju i otkoče.”
“Jednom malo jače kihnem i imam osjećaj kao da sam slomio dva rebra”, iznio je svoj jad jedan šaljivi pedesetogodišnjak.
Što biste vi dodali ovom popisu?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
